BANJALUKA - Prva nagarda na konkursu "Pod Uspenjskim svodom" za najbolju duhovnu ili patriotsku pjesmu, koji je raspisalo Udruženje književnika Republike Srpske - Podružnica Banjaluka i Srpska pravoslavna crkvena opština Toplice - Banjaluka, pripala je Anđelku Anušiću za pjesmu "Put u Jerusalim".
Žiri, koji je radio u sastavu: Zlatko Jurić (predsjednik), Miladin Berić i Igor Mijatović (članovi), Anušićevu pjesmu nagradio je u konkurenciji 55 pristiglih radova.
Nagrada je dobitniku uručena u vikednu iza nas u porti Harma Uspenja Presvete Bogororodice u Banjaluci.
"Pjesmom 'Put u Jerusalim', koja je pisana u melodijski vezanom distihu, Anđelko Anušić svojom poetičnošću i stilskim odlikama, naslanja se na vertikalnu liniju najznačajnijih srpskih pjesnika 20. vijeka koji su pisali duhovnu i patriotsku poeziju. U ovoj pjesmi je izražena suptilnost građenja pjesničkih slika koje ukazuju na profana posrnuća i sudbonosne padove izdužući ih na duhovnu ravan koja je jedinstvena, kako u subjektivnom doživljaju svijeta, tako i u nacionalnom i svehrišćanskom traganju za iskupljenjem zbog grijeha počinjenog nad nevinim u Jerusalimu", dio je obrazloženja žirija.
Kako se dodaje u njihovom obrazloženju, Anušić u pjesmi "Put u Jerusalim", dovodi u kauzalnu vezu srpski usud sa hrišćanskim krstaškim pohodom u kolijevku duhovne, kulturne i nacinalne postojanosti gdje se simbolički poistovjećuju Prizren i Jerusalim.
"Povezujući, intertekstualno, srpski kosovski zavjet sa jevrejskim povratkom u sveti Jerusalim, pjesnik sugeriše put koji je neminovan i jedini izvjestan, put kojim svi hodimo. Anušićev lirski subjekt, ogrijehovljen ljudskim padom, na kraju puta, kao i na kraju pjesme, poentira: 'Kažu mi da sam poražen, i da ždralovi nisu na mojoj strani,/ ali ja pogreben idem u Jerusalim, po venac neuzbrani'. Iskazujući vjerujući duh u spasenje i vaskrsenje, u pjesmi 'Put u Jerusalim', autor sugeriše da je svaki naš put trnovit i neminovan i da vodi – i u Prizren i u Jerusalim – put kojim časno idemo jer drugog puta i nema", zaključuje u svom obrazoženju žiri.
"Put u Jerusalim"
Idem, ili to hodim za sobom palim
iz Prizrena, za Jerusalim.
Suza je moja zvezda vodilja - koga to opet žalim,
pogrebeni-nepogrebeni na sprovodu u Jerusalim.
Cvokoću stari čavli, zapevaju mladi klinci - da li to kalim
goleni svoje u nedohodu za Jerusalim.
A obranjen rečju i pomislima, možda sad dockan slavim
Lekara kome poslednji hrlim u Jerusalim.
Izdan i prodan, voljno posečen zaboravom -
evo me na svetskom drumu sa okrečenim grobom.
Ne čujem jauk i huku, ni buni ne vidim lice,
zar Dobro i u ovoj pade gozbi - pa davosaju zlice?
A slutim, o gorko slutim zašto se tako zgodi -
i da će - kad se ispuni pisano - stadomice zakasniti mnogi.
Neonaj iz Vitanije kraj Vitomirice - ustao iz palih -
saman, za kovčegom svojim, gredem u Jerusalim.
Susreću me netvari i zveri u vremenskim sinkopama,
ali plašim se samo neznanca u svojim stopama!
Kažu mi da sam poražen, i da ždralovi nisu na mojoj strani,
ali ja pogreben idem u Jerusalim, po venac neuzbrani.
O Cvetima, 2024. (Iz rukopisa)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.