Aleksandra Broćeta, spisateljica i pjesnikinja iz Banjaluke, nedavno je u izdanju "Besjede" objavila roman "Blagoslov", a kako autorka kaže, riječ je o nastavku trilogije o tri pravoslavne duboko religiozne porodice vezane za tri svjetionika i stuba pravoslavlja: Grčku, Rusiju i Srbiju, odnosno Solun, Moskvu i Beograd.
"Aleksandra Broćeta napisala je još jedan roman koji će naći svoje čitaoce, roman koji će pravoslavnom čistotom vjerujućim čitaocima da izmami ko zna koliko suza, posebno kada se budu iščitavale one stranice gdje sve pršti od emocija, kada se rađa jedan novi život i kada se rađa i oprost i blagoslov", zapisao je o knjizi Miladin Berić, a više o knjizi i svojoj književnosti Broćeta je govorila za "Nezavisne".
NN: U središtu Vaših književnih tema je pravoslavno hrišćanstvo. Kad je počelo Vaše dublje interesovanje za ovu temu?
BROĆETA: Moj ulazak u pravoslavnu vjeru je oplemenjen krštenjem u prvoj godini života. Dubinu duhovnosti, koja je nepregledno prostranstvo saznanja, čuda, svjedočenja, molitvi, ljubavi, nadanja, iskušenja, kajanja i radosti osjetila sam na početku liturgijskog života sredinom devedesetih godina prošlog vijeka. Hodočašća, susreti i razgovori sa pravoslavnim duhovnicima, monasima, sveštenicima, kao i sa mirjanima obogaćivali su i obogaćuju moj duhovni život. Božanstvena liturgija je najvažniji susret sa Bogom u kome se hrišćani sjedinjuju u zajedničkoj molitvi. Svaki odlazak u crkvu i manastir pretvarao se u nova zrna grožđa moje književnosti sa bogomdane loze inspiracije. Zrenje ličnosti dalo je književne plodove, priče, pjesme i romane. Veliki broj pročitanih, duhovnih knjiga Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, blaženopočivšeg patrijarha Pavla, monaha Tadeja, arhimandrita Rafaela Karelina, žitija pravoslavnih svetitelja, čitanje akatista i psaltira moju književnost je ugnijezdilo u pravoslavnu duhovnost nepresušne inspiracije i ljepote.
NN: Vaš novi roman "Blagoslov", kako je zapisao Miladin Berić, možemo posmatrati kao duhovnu razglednicu. Ovu razglednicu, međutim, "slali" ste iz više pravoslavnih centara. Koji su to centri i na koji način ste ih povezali u jednu priču?
BROĆETA: Roman "Blagoslov" je nastavak trilogije "Vjerujem", "Sidro" i "Nevidljivo", objedinjen u tetralogiju, koja prati život tri porodice - srpsku, rusku i grčku, isprepletene bračnim i prijateljskim vezama. Čitaoci će imati priliku da "putuju" novim predjelima Grčke, Rusije, Crne Gore i Republike Srpske kroz duhovne oaze, velika svetilišta, pravoslavne manastire i mjesta duhovnosti Božjim blagoslovom nadahnute i podržane. Mlada srpsko-grčka porodica posjećuje Manastir Svetog Jovana Rusa na grčkom ostrvu Evija, kompleks manastira na Egini i Crkvu Svetog Nektarija Eginskog, zatim Ostrog sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog i manastire i crkve Banjalučke eparhije, Gomionicu, Krupu na Vrbasu, Stuplje i Osovicu, Hram Hrista Spasitelja u Banjaluci, kao i Crkvu Svete Trojice, Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Obilićevu, Hram Svetog velikomučenika Georgija na Paprikovcu, dok srpsko-ruska porodica posjećuje najveći hram na svijetu - Hram Hrista Spasitelja u Moskvi i divjejevski manastir Svete Trojice sa moštima Svetog Serafima Sarovskog. Jedna od glavnih ličnosti, monah sa Krfa, živi na Meteorima. U knjizi je prikazan i manastir Lelić u kome se nalaze mošti Svetog vladike Nikolaja Velimirovića. Posjete manastirima vezane su za životna iskušenja glavnih ličnosti romana, koja usmjeravaju tok radnje prema vjeri i duhovnosti.
NN: Bili ste košarkašica Mladog Krajišnika u prvoj, saveznoj ligi bivše Jugoslavije u periodu od 1981. do 1991. godine, da biste se kasnije okušali i u novinarskim vodama… Kako je započela Vaša ljubav prema književnosti?
BROĆETA: Želim da istaknem da veliku ulogu u našem životu ima genetika. Moja porodica voli književnost. Članovi porodice su se isticali književnim radovima za vrijeme školovanja. Ljubav prema čitanju i pisanju postoji cijeli život i bio je dovoljan susret sa profesorima i književnicima da iskreno dobijem podsticaj za pisanje knjiga. Od moje prve knjige, zbirke priča "Nježno", koja je objavljena 2016. godine, teče rijeka moje književnosti. Devet godina, devet objavljenih knjiga. Slava Bogu!
NN: Čemu dugujete tu reproduktivnost?
BROĆETA: Na prvom mjestu zahvalna sam Bogu na talentima i darovima, na pravoslavnoj vjeri, koju dubokom osjećam. Na drugom mjestu mojoj porodici i ljudima koje sam srela u životu i koji su na mene ostavili dubok emotivni trag i na trećem mjestu gradovima i prirodi, koja me nadahnjuje.
NN: Pišete i objavljujete poeziju, kratke priče, romane. U kojem žanru se najbolje osjećate?
BROĆETA: Sve u životu je trenutak. Nekada dug, nekada kratak. Nekada intenzivan i silan, a nekada topao i lagan. Pjesma nastaje u trenutku, a roman je nosi jedno vrijeme, dok ne izađe na površinu. Priče su kao pjesma, zapjenušan trenutak. Uživam u svim žanrovima, bez izuzetka.
NN: Član ste Udruženja književnika Republike Srpske. Kako biste ocijenili rad Udruženja?
BROĆETA: Uzajamno poštovanje, povezanost članova, rad na časopisu "Nova stvarnost" i druženje na promocijama knjiga su pokazatelj kvalitetnog rada Udruženja književnika Republike Srpske.
NN: Koliko uspijevate da ispratite savremenu književnu produkciju kod nas i šta mislite o njoj?
BROĆETA: Objavljivanje svake nove knjige savremenih književnika je novi dijamant na književnom nebu i plod rada autora u vremenu opšte umreženosti i izolovanosti čovjeka od čovjeka u fizičkom smislu. Pisanje knjige je uzvišen čin i smatram da je apsolutno svaka knjiga vrijedna truda i da nosi poruku i pouku. Čitam djela srpskih pisaca i uvijek se iznenadim raskoši rečenica i tematike. Hvala Bogu da postoji pisana riječ.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.