Gluma je sad postala moj i privatni i poslovni život i ne postoji granica, jer se sve svelo na rad. I ono malo vremena što imam, ne provodim ga kvalitetno i želim to da promijenim, rekla je Nikolina Jelisavac, mlada banjalučka glumica, koja pobere nagrade na svakom festivalu na kojem se pojavi.
Na nedavno održanom Internacionalnom festivalu filma i medija "Cinema City" u Novom Sadu, dobila je nagradu za najbolju žensku ulogu u filmu "32. decembar" mladog režisera Saše Hajdukovića.
U intervjuu za "Nezavisne novine", poslije povratka iz Novog Sada, Nikolina Jelisavac govori o svom pozorišnom angažmanu, ali nam i otkriva crtice o svom životu iza scene.
NN: Na "Cinema cityju" u Novom Sadu dobili ste nagradu za najbolju žensku ulogu. Koliko je ta nagrada značajna za Vašu karijeru?
JELISAVAC: Nagrada za najbolju žensku ulogu, kao i nagrada za režiju filma "32. decembar", su važne, ne samo za moju ili karijeru Saše Hajdukovića, nego i zbog svih ljudi koji su bili dio tog projekta. Važno je i za podsticaj budućim filmski projektima za koje je sigurno da imamo potencijal i imamo šta da kažemo. Meni intimno, ova nagrada je jako značajna jer je riječ o mojoj prvoj filmskoj ulozi. Na neki način, ovo priznanje me i uplašilo i već danima ne prestajem da se radujem tome i zaista ga doživljavam kao uspjeh svih koji su učestvovali u stvaranju filma "32. decembar".
NN: U filmu "32. decembar" igrate ulogu Ljubice koja u sebi nosi jednu tužnu priču naše svakodnevice. Kako je Vama bilo glumiti i na neki način otkrivati taj lik?
JELISAVAC: Svi likovi se nalaze u nekim sličnim situacijama, ali se u lik Ljubice, na neki način, spustila sva tuga i teret, kao da je sve sublimirano u toj ulozi. Prvobitna namjera nije bila takva, ali realizacijom filma je do toga došlo. U njoj je skupljeno sve dobro što ljudi, koji ne mogu da žive nekim normalnim životom zbog raznoraznih okolnosti koje nisu u njihovoj moći, imaju u sebi. Pripremali smo se jako dugo prije snimanja, imali smo čitačke probe i razgovore sa Sašom i svi zajedno smo učestvovali na kreaciji tih likova. Lik Ljubice uvijek izaziva emocije i zbog toga je ona tako posebna. Da bih ovako odigrala ulogu, pomogla mi je i nesebična podrška mog direktnog partnera u filmu Slobodana Perišića. Da biste napravili dobru ulogu, morate imati dobrog partnera.
NN: Film "32. decembar" je dobio mnoge pozitivne kritike. Da li je možda tajna njegovog uspjeha u tome što bez laži i prikrivanja govori o životima koji su postali naša svakodnevica?
JELISAVAC: Ljudi često govore da ne žele da gledaju tugu i mračne strane naših života jer upravo to svakodnevno žive, ali s druge strane, od toga se ne može pobjeći. Ne možemo pobjeći od svog života i onog što mi stvarno jesmo. Baš to bježanje od problema može nas dovesti u neugodnu situaciju. Pričamo priču koja jeste lokalna, ali u isto vrijeme to i nije, jer funkcioniše na univerzalnom nivou. Naš rad je vrlo iskren, to smo mi, ljudi koje žive pored nas, ljudi koje susrećemo na ulici i u autobusu i teško je ta lica ne primijetiti. Svuda oko nas su ljudi koji žive nekim tuđim životima i koji su posmatrači svog života. Kad se ta situacija preslika na film, onda dođe do osvješćenja i shvatite da je to vaš život, jer mi ovim filmom nismo rekli ništa novo što ljudi već ne žive.
NN: U posljednje vrijeme RS nalazi svoje mjesto na internacionalnom filmskom nebu i to zahvaljujući mladim ljudima koji osvajaju nagrade na mnogim festivalima. Da li je to znak da imamo šta reći kad je filmska umjetnost u pitanju i da je potrebno više ulaganja u tu sferu?
JELISAVAC: Generalno navijam za kulturu, pozorište, likovnu umjetnost, muziku i film, jer je kultura osnova svakog društva. Tako bi se na kulturnom polju moralo mnogo više raditi. Međutim, ljudi kod nas imaju mnogo problema te tako zaboravljaju na kulturu i smatraju da ona nije važna. Ljudi svakodnevno moraju raditi na svom duhu i moraju učiti da bi živjeli malo kvalitetniji život. Ja, iako se bavim kulturom, ne mislim da sam posebno obrazovana i svaki dan razmišljam o onome šta bi trebalo da uradim da bi bila potpunija kao ličnost. Ovaj film bio nam je potreban da kažemo: Mi to možemo! Ne da smo genijalni, nego samo jednostavno da možemo, i da to što radimo ima neku svoju vrijednost. Šteta bi bilo da se naš film na ovome završi.
NN: Pored glume u pozorištu, Vi ste glumili i u mnogim studentskim filmovima, ali i televizijskim serijama? Kakvo je Vaše iskustvo s tog glumačkog polja?
JELISAVAC: Gluma je ista, ali su sredstva, priprema i sam čin realizacije drugačiji. Snimila sam dvanaest studentskih filmova, bio je jedan period kada sam se posvetila tome. To me zanimalo, htjela sam da steknem iskustvo i da se oslobodim ispred kamere. Mnogi su mi govorili da je beskorisno to što radim, međutim, kad snimite film, televizijsku seriju ili kad glumite u pozorištu, nikad ne znate ko će vas gledati. Na osnovu tih uloga dobila sam mnoge druge uloge. Iskreno da kažem, televizija mi je najteža, ona je najdinamičnija, nema mnogo priprema i sve se dešava brzo. Televizija je najrasprostranjenija i glumac se kroz nju može najbolje popularisati, ali to i nije moj cilj zašto se bavim glumom. Ako bih morala da biram između pozorišta i filma, nikad se ne bih odrekla pozorišta, jer ono ima u sebi nešto lijepo što mene ispunjava.
NN: Bavite se užurbanim i dinamičnim poslom. Kako uspostavljate balans između privatnog i poslovnog dijela života, imate li vremena za sebe?
JELISAVAC: Možda će ovo zvučati kao fraza, ali teško uspostavljam balans između te dvije sfere. Iako posao kojim se bavim zahtijeva bavljenje sobom i svi glumci imaju u sebi neke "ego momente" i koliko god radili za predstavu na neki način to radimo sami za sebe. Međutim, kad sve to stavim na jednu stranu, onda shvatam koliko sebe suštinski zapostavljam i ne dajem si prostora da se bavim nekom drugom stranom svog života. Gluma je sad postala moj i privatni i poslovni život i ne postoji granica, jer se sve svelo na rad. Kad malo bolje razmislim, i ono malo vremena što imam ne provodim ga kvalitetno i ne iskorištavam ga na pravi mogući način, jer sam izgubila osjećaj za tu sferu svog života, a voljela bih da to promijenim. Voljela bih se prisjetiti šta to znači živjeti svoj privatni život. Pronaći nešto inspirativno što će mi pomoći da se odvojim od glumačkog svijeta je nešto šta sam sama sebi postavila kao cilj.
NN: Završena je pozorišna sezona i predstoje nam odmori, kako Vi planirate provesti svoje slobodno vrijeme?
JELISAVAC: Na ljeto me čekaju filmski festivali s fimom "32. decembar" i sa drugim filmom koji sam snimila koji se zove "Motel Nana". Između tih putovanja sigurno će se desiti neki odlazak na more, ali ne volim ništa planirati. Volim kad se neke stvari spontano dese, pa bio to izlazak ili putovanje. Kad god sam htjela nešto da isplaniram to se izjalovilo, pa zbog toga više ništa ne planiram.
Biografija
Nikolina Jelisavac je rođena 1987. godine u Banjaluci, gdje je i 2003. godine završila Akademiju umjetnosti na glumačkom odsjeku.
Stalni je član Umjetničkog ansambla Narodnog pozorišta RS. Za svoj rad dobila je mnogo nagrada i priznanja.
Brojke
- 12 studentskih filmova u kojima je glumila
- 2 filmske uloge u igranim filmovima
- 26 pozorišnih predstava dosad uradila
- 12 godina glumi u pozorištu
- 7 televizijskih serija snimila
Istraživanje mogućnosti
NN: Šta za Vas znači ta transformacija u različite likove i kad ste otkrili da želite biti glumica?
JELISAVAC: Kad glumim uvijek se trudim da ne iznevjerim sebe i želim da svaki put donesem nešto novo, jer se ja s tim igram. Zabavno mi je da istražujem psihologiju likova, kao i to šta ja od sebe, od svog tijela i glasa mogu da dam. Naravno da je predstava koju radim, koja predstavlja kolektivni čin, najbitnija, ali sebi uvijek predstavljam zadatak da sebe istražim u svemu tome. Trudim se da uvijek napravim svoj pomak u psihofizičkoj transformaciji lika kojeg glumim. Kao djevojčica sam voljela da se igram, da pravim neke predstave po kući, kasnije sam se uključila u akademsko pozorište, poslije toga glumačka akademija, jer sam shvatila da je gluma nešto čega bih se teško mogla odreći u životu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.