Milana Majar, rediteljka i scenaristkinja dokumentarnog filma "Magla u rukama", koji je nazvan po knjizi Đure Damjanovića, a koji govori o ovom banjalučkom piscu i boemu, gostuje danas u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu.
Njen film će tu biti prikazan u 16.30 u okviru manifestacije "Dani Srpske u Srbiji", a o njemu će govoriti i akademik Matija Bećković.
Prethodno, film je imao svjetsku premijeru na 28. Međunarodnom susretu filma, televizije i multimedije "Avanka" u Portugalu, gdje je osvojio glavnu nagradu, a prikazan je i u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci u okviru 59. "Kočićevog zbora".
Više o filmu uoči beogradske premijere rediteljka je govorila za "Nezavisne".
NN: Koliko ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama publike?
MAJAR: Svjetska premijera u Portugalu i nagrada na 28. Međunarodnom festivalu "Avanka" ukazuje na to da je film uspio da dopre do šire međunarodne publike i da su emocija i univerzalnost priče prepoznate i van naših prostora. Banjalučka premijera, održana u okviru 59. "Kočićevog zbora", bila je posebno emotivna jer je Đuro Damjanović neodvojivi dio kulturnog identiteta ovog kraja. Emocije publike bile su snažne. Imala sam osjećaj da se Đuro pravo s ekrana uselio u srca gledalaca. Ovo je najbolji pokazatelj da je misija ispunjena, a to je očuvanje sjećanja na Đuru Damjanovića i njegova djela. Raduje me što film izaziva takve emocije i otvara prostor za razmišljanje o životu i djelu Đure Damjanovića. Beogradska premijera u Jugoslovenskoj kinoteci zaista je važan trenutak s obzirom na to da je Đuro proveo značajan dio svog života u Beogradu gdje je napisao svoja najbolja djela.
NN: Na beogradskoj premijeri besjediće Matija Bećković, koji je bio blizak Đurin prijatelj. Kakvo ste iskustvo sa Matijom imali prilikom snimanja? Zbog ograničenog trajanja filma mnogo toga što je rekao nije moglo da bude dio materijala…
MAJAR: Kao blizak Đurin prijatelj, Matija Bećković pružio je dirljiv uvid u njihovo prijateljstvo, ali i u Đurinu ličnost, koju je opisao s mnogo topline i poštovanja. Njegove riječi omogućile su gledaocima da zamisli duboke slike koje odražavaju sjećanja na njihove zajedničke trenutke, Đurino stvaralaštvo i Đurinu životnu filozofiju. Matijino prisustvo u filmu, iako sažeto, nosi veliku težinu i autentičnost. Njegovi komentari dodali su posebnu dimenziju životnoj priči Đure Damjanovića, pogotovo jer dolaze od čovjeka koji je svjedok Đurinog života i jedan od rijetkih koji ga duboko razumije. Za film sam izdvojila najjače izjave sagovornika, dok će ostale zanimljivosti biti prikazane u serijalu od tri epizode.
NN: Film nam otkriva više detalja o djetinjstvu Đure Damjanovića, o njegovim beogradskim danima, prvenstveno aferi u vezi s pričom "Golimjesto" i saobraćajnoj nesreći u kojoj je izvukao deblji kraj, te na kraju o Đurinim banjalučkim danima i njegovom posljednjem periodu života posvećenom boemiji. Interesantno je da ste za sva tri dijela filma pronašli autentične svjedoke. Koliko su za Vas lično bile inspirativne priče sagovornika o Đurinom burnom životu?
MAJAR: Priča o Đuri Damjanoviću mogla je jedino da oživi kroz glasove autentičnih sagovornika. Da je bilo drugačije, njen pravi efekat ne bi bio tako duboko dirljiv i vjerodostojan. Njihova sjećanja otkrila su mi jedan potpuno novi svijet Đure Damjanovića. Živi svjedoci Đurinog života iznijeli su nepoznate detalje o njegovom djetinjstvu, mladosti, beogradskim danima i kasnijem životu u Banjaluci. Svaki segment njegovog života nosi težinu jedne jedinstvene sudbine. Kroz aferu "Golimjesto" oslikana je Đurina hrabrost da se bavi temama koje su tada bile društveno osjetljive. Saobraćajna nesreća ključni je trenutak u njegovom životu jer je nakon tog događaja fizički i emotivno Đuro bio sasvim drugi čovjek. Priče o njegovim boemskim danima u Banjaluci oslikavaju čovjeka koji je živio po vlastitim pravilima. Čovjeka koji je postao simbol jednog vremena. Čovjeka sa svim njegovim slabostima, unutrašnjim borbama i strašću za životom. Upravo te priče dale su filmu posebnu dimenziju, otkrivajući slojevitost njegovog karaktera. Svaka scena je živahna refleksija njegovih snova i iskustava, što film čini ličnim testamentom njegove duše.
NN: Đuro Damjanović se intenzivno družio sa Brankom Ćopićem, sjedio je sa Skenderom Kulenovićem, Milošem Crnjanskim i mnogim velikanima prošlih vremena. Otkud da je kod ovakvih sabesjednika imao veće poštovanje nego kod mnogih zemljaka u Banjaluci?
MAJAR: To je bilo daleko više od običnog sjedenja za kafanskim stolom. Ova tri velikana srpske književnosti 20. vijeka pokazala su da se njihova mjerila za vrednovanje uzdižu iznad prosjeka pa su mogli bolje prepoznati i cijeniti Damjanovićev doprinos književnosti. Njihovo "drugovanje" upravo sugeriše na to da je Đuro imao značajnu kreativnu vrijednost, koja mu je širom otvorila vrata književnog miljea u Beogradu. Zašto ga pojedinci ne cijene? Odgovor na ovo pitanje bi trebalo tražiti od njih.
NN: Pošto ste u porodičnoj vezi sa Đurom Damjanovićem, da li je to za Vas predstavljalo olakšavajuću ili otežavajuću okolnost?
MAJAR: Olakšavajuća okolnost u ovom istraživačkom putovanju bila je duboka povezanost koju osjećam sa Đurom Damjanovićem, što mi je omogućilo da autentično otvorim sve stranice njegovog života. Poznavanje njegovog književnog opusa pomoglo mi je da izaberem odgovarajuće fragmente koji vjerno oslikavaju njegov život. Otežavajuća okolnost bio je emotivni pritisak i strah da ne podlegnem pristrasnosti. Moji sagovornici odigrali su ključnu ulogu u prevazilaženju tih izazova. Namjera mi nije bila da od Đurinog imena stvorim legendu, jer on to već jeste. Cilj je bio da njegov životni put dobije epilog tako što će javnost upoznati istinskog Đuru, ali i poštovati onog drugog Đuru, iza čijeg se lika često skrivao. Đuro Damjanović je bio zatvorena knjiga koju je trebalo pažljivo otvoriti da bi istina izašla iz njenih korica. "Moja najbolja knjiga je ona koju još nisam napisao. A napisaću je kad budem imao u peru puno mastila od reči", govorio je Đuro. Njegovo mastilo nije presahlo; pred nama je cijeli svijet riječi koje će oživjeti.
NN: Film je rađen u hibridnoj dokumentarno-igranoj formi. Kakve su Vas poteškoće pratile tokom snimanja igranih scena?
MAJAR: Najveći izazov bio je pronaći čovjeka koji može vjerno iznijeti lik Đure Damjanovića. Budući da je Đuro veoma originalan svaki pokušaj da se dočara njegov lik mogao je djelovati kao loša kopija, pogotovo u dokumentarnom filmu. Zbog toga sam odlučila da kroz igrane scene provučem fragmente iz njegovog književnog opusa. Ovo je bila dobra zamjena za dijalog jer nisam angažovala profesionalne glumce. Za ove scene koristila sam statistu - čovjeka koji poznaje Đuru od malih nogu. Poznavao je svaki Đurin gest i njegova pojava nije narušavala sklad između Đurinih riječi i onoga što su o njemu govorili sagovornici. Najvažnije je bilo izbjeći zamku sopstvenih vizija i ovo rješenje je bilo najprikladnije. Ostali statisti su sporedni likovi i njihov zadatak nije bio previše zahtjevan.
NN: Film završava jakim epilogom, odnosno pjesmom Bore Kapetanovića o Đuri Damjanoviću, što je kod publike izazvalo izraženu empatiju i emociju. Da li je emocija, po Vašem mišljenju, najjači adut ovog filma?
MAJAR: Đurin život je kovčeg pun emocija. Neminovno je da i film obiluje emocijama koje čovjeka nakon gledanja slika iz njegovog života ostavljaju prepuštenog razmišljanju. Šta je ovdje motiv, a šta inspiracija? Granica između ta dva pojma je tanka. Linija Đurinog života je prefinjeno tanka, ali i danas snažno vibrira. Predstaviti Đuru u pravom svjetlu koje su samo rijetki imali priliku da vide bilo je više od izazova. U tom svjetlu nije sve sjajno i bajno - emocije se razlivaju poput tinte na papiru. Njegovo stvaralaštvo svijetli kao napušten svetionik, ostalo su tužne nijanse. Zašto je Boro bio moj najbolji "pogodak"? Mjesecima prije početka snimanja filma ja sam na internetu našla pjesmu koju je Boro posthumno napisao Đuri Damjanoviću. Na prvo čitanje ja sam u njoj vidjela Đuru i znala sam da mora da bude u filmu. Kada smo snimali razgovor s njim tražila sam da nam donesu flašu rakije i čašu, jer sam željela da Boro govori tu pjesmu. Tada sam prvi put osjetila kako me stižu suze. I ne samo suze… Iako se Boro izvinjavao Đuri što nije napisao bolju pjesmu, ja mislim da je on u tim stihovima rekao sve što treba. Da ne bismo otišli u patetiku Boro je s osmijehom rekao ono što je rekao (to će gledaoci da saznaju). To je bio najbolji mogući završetak filma. Neizmjerno sam zahvalna Bori jer je njegova pjesma stilski pečat koji je krunisao njegovo viđenje Đure. Ništa ne umišljam. Slušala sam Boru dok je prišivao mane toj pjesmi. Zbog velike želje da pjesma dostigne nivo koji Đuro, prema njegovom mišljenju, zaslužuje, Boro ne primjećuje da je pjesma već savršena takva kakva jeste. Takvu emociju ne možeš ničim kupiti - emociju koja spaja dva prijatelja. Mnogo takvih emocija prepliće se kroz film.
NN: Kakvi su planovi nakon beogradske premijere i kada će film biti dostupan široj javnosti?
MAJAR: Priča o Đuri Damjanoviću ima univerzalnu vrijednost i mislim da će naći svoj put do publike širom svijeta. Preveden je na više stranih jezika jer planiramo da ga predstavimo na regionalnim i međunarodnim festivalima. Pretpostavljam da će biti još projekcija u rodnom gradu Đure Damjanovića. Film će biti prikazan na Radio-televiziji Republike Srpske u narednom periodu, prije kraja ove godine.
NN: Možete li nam otkriti i Vaše dalje profesionalne planove, o kome ili o čemu želite da snimite naredni film?
MAJAR: Želim da istražujem živote onih koji su, poput Đure Damjanovića, živjeli u skladu sa vlastitim vrijednostima, uprkos svim izazovima. Riječ je o ljudima čija su djela ostavila dubok trag, a koji su ostali zaboravljeni ili nedovoljno prepoznati u širem društvenom kontekstu. Jedan od potencijalnih projekata o kojem razmišljam bavi se temom umjetnika koji je stvarao u tišini, daleko od glavnih tokova, ali njegovo djelo je važan dio kulturne baštine našeg naroda. Snažan utisak na mene ostavljaju priče o ljudima iz svakodnevnog života, čije su sudbine neobične, ali univerzalno povezane s borbom, nadom i strastima. U takvim pričama pronalazim nijanse koje su oblikovale mene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
