VLASOTINCE - Jedan od najvećih i naplodnijih srpskih scenarista, legendarni Siniša Pavić, preminuo je u 92. godini u svom domu u Vlasotincu, selu na jugu Srbije koje je proslavio u svojim serijama.
Na velika vrata srpske i jugoslovenske kinematografije ušao je scenariom za film "Višnja sa Tašmajdana", koji je 1968. godine potpisao zajedno sa rediteljem Stoletom Jankovićem, a potvrdu kultnog autora dobio je, prije svega, humorističnom televizijskom serijom "Vruć vetar" 1980. godine.
Scenario za ovu seriju potpisao je zajedno sa suprugom Ljiljanom Pavić, a riječ je o dramatizaciji njegovog romana koji sadrži mnogo autobiografskih elemenata.
Njegov lik Borivoje Šurda Šurdilović, koji odlazi u bijeli svijet trbuhom sa kruhom, upravo iz Vlasotinca, danas je kultno televizijsko lice uz koje su odrastale generacije ljudi ne samo u bivšoj Jugoslaviji, nego i u Češkoj, Slovačkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Austriji i Mađarskoj.
Upravo u Mađarskoj serija "Vruć vetar" proglašena je za najbolju seriju svih vremena, a pokojni Ljubiša Samardžić, koji je igrao Šurdu, u ovoj zemlji je otprilike imao status malog božanstva, slično kao Velimir Bata Živojinović u Kini zbog filma "Valter brani Sarajevo".
Dijalozi Šurde, Firge i Boba, zbog izvedbi Samardžića, Miodraga Petrovića Čkalje i Bore Todorovića, danas su dio svakodnevnog govora našeg naroda.
Manje obrazovan čovjek od Vardara do Triglava nije ni morao čuti za Sinišu Pavića, ali za Prleta, Tihog ("Otpisani"), Pantića, Šojića ("Tesna koža"), Ljubu Moljca ("Moljac"), Gigu Moravca, porodicu Popadić ("Bolji život"), Lolu Golubović, Poparu, Šćepana Šćekića ("Srećni ljudi"), te mnoge druge sa poprilično dugačkog spiska Pavićevih likova, morao je da čuje.
Oni su dio opšte kulture. Njih je ofrlje ili u dušu, bar u bliskoj prošlosti, znala, a i danas bi trebalo da zna svaka punoljetna osoba. U središtu drama Siniše Pavića, koje je obično pisao zajedno sa suprugom Ljiljanom, jeste porodica i njena borba sa egzistencijom i svakodnevicom u kojoj obično ne cvjetaju ruže.
Tu su uvijek simpatični sitni prevaranti poput Gorčila Veljkovića sa lažnim bogatstvom (Aleksandar Berček u seriji "Stižu dolari"), Crnogorca koji prodaje sabranog Spinozu (Danilo Lazović u filmu "Laf u srcu"), čuvenog, već pomenutog Boba koji u rodnom kraju troši pare nesuđene supruge iz Njemačke (Bora Todorović u seriji "Vruć vetar") ili Tike Špica koji je namirisao tuđi porodični ćup (Predrag Smiljković u seriji "Porodično blago").
Svi oni, da li zbog vrhunskih glumaca, samog scenarija ili kombinacije jednog i drugog, odbranjeni su tako da su bivali simpatični i nepismenim ljudima i akademicima. Uz njegove porodične drame su cijele porodice bile prikovane za televizijske ekrane, a takva je bila i kultna emisija, odnosno novogodišnji specijal "Obraz uz obraz" sa Milenom Dravić i Draganom Nikolićem, koja nije prevaziđena do današnjeg dana.
Pavić je Južnim Slovenima bukvalno donio pozorište u kuću i naziv njegove televizijske serije "Pozorište u kući", prvobitno snimljene početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je Rodoljuba Rođu Petrovića igrao Vlastimir Đuza Stojiljković, a potom i 2007. godine, kada je ovu ulogu dobio Dragan Bjelogrlić, vjerovatno je najtačniji i najistinitiji naslov jednog uratka u istoriji televizije.
Kada je pokojni Marko Nikolić pročitao scenario za seriju "Bolji život", kako je sam svojevremeno svjedočio, znao je da ima keca u rukavu i da će uskoro cijela Jugoslavija znati za Gigu Moravca. Danas znamo da je riječ o posljednjoj velikoj seriji socijalističke Jugoslavije, u čijim se dijalozima mogao i naslutiti kraj ove države.
U toku rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kada je Savezna Republika Jugoslavija bila pod sankcijama, ogromnu popularnost stekla je Pavićeva serija "Srećni ljudi", koju Slobodan Milošević nije zabranio samo zbog autoriteta Bate Živojinovića.
"Kad danas gledate 'Srećne ljude', vidite da je to jedna gorka slika društva; tu vidite kako su nastajali tajkuni, njihovu spregu s vlašću, tu se vidi kako su pljačkali narod - pa u seriji postoji jedno odeljenje u psihijatriji koje je nazvano 'odeljenje deviznih štediša'… … U jednom trenutku se pročulo da Slobodan Milošević nije baš najzadovoljniji serijom i da će možda zaustaviti snimanje. Međutim, na jednom partijskom ili već kakvom skupu Bata Živojinović je video Miloševića i pitao ga za seriju 'Srećni ljudi'. Bata mi je pričao da ga je Sloba potapšao po ramenu i rekao: 'Aranđele, neka ide'", zapisao je Pavić u svojoj monografiji.
Ovu monografiju priredio je Žarko Jokanović i objavila je Radio-televizija Srbije 2009. godine. U njoj stoji da je Pavić ispisao otprilike 80.000 stranica, na kojima je ostavio stotine uzbudljivih sudbina i prepoznatljivih likova.
Siniša Pavić je reciklirao svoje ranije napisane likove u "Beloj lađi", koja je emitovana od 2006. do 2012. godine, i čini se da je u vrijeme nastanka ove serije, kao i njegove posljednje "Junaci našeg doba", emitovane od 2019. do 2021. godine, stvarnost već prestigla dramu. U najkreativnijoj fazi Pavićevog života bilo je obrnuto, drama je išla ispred svakodnevnih događaja i u njoj se naslućivala bliska budućnost.
Recimo, Šojić iz "Tesne kože" je tek naslućivao stvarnost, a u "Beloj lađi" je već postao dio zvanične istorije.
Bilo kako bilo, Siniša Pavić bio je majstor komedije mentaliteta i hroničar naše stvarnosti. Uz njegove replike bilo je lakše živjeti na kredit i podnijeti svu gorčinu dnevnih događaja.
Otud su njegove serije toliko puta reprizirane, a ruku na srce, popularnost duguju i formi televizije kakva je prestala da postoji.
Danas kada imamo HBO, "Netflix" i kakve sve ne svjetske platforme, izgubljeni smo u količini serijskog programa, a nekada, prije masovne pojave kablovske televizije, Pavićeve serije nismo imali šansu da propustimo. Danas pouzdano znamo da smo imali sreću jer je bilo tako. Stoga nam je ostalo samo da podignemo obje ruke i zaplešemo uz "a sad, adio i ko zna gde i ko zna kad".
Reakcije saradnika i prijatelja
Seka Sablić
"Obeležio je duži period našeg humorističkog programa dobrim tekstom i režijom, vrsnim glumcima, koji i dan-danas funkcioniše besprekorno i ljudi rado gledaju serije koje je stvarao. Siniša će dugo trajati jer je stvarno upisan u neku vrstu klasike."
Gorica Popović
"Dugo ga nisam videla, ali pamtim naša snimanja koja smo radili prema njegovim scenarijima. Bila mi je čast da igram u svemu što je pisao. Te serije i filmovi ostaće zapisani u istoriji. Njegove serije se stalno repriziraju i gledane su uvek. Ljudi im se rado vraćaju jer su im bliske. Pavić je poznavao naš narod, njegov mentalitet, zato su se sa tim likovima ljudi lako poistovećivali."
Lidija Vukićević
"Siniša je bio pravi gospodin u pravom smislu reči. Volela sam ga kao i svi mi. Sa njim sam radila i pre 'Boljeg života', i to u pozorištu. Malo je poznato da je bio odličan pozorišni scenarista. Napisao je divnu predstavu 'Poltron', koju je režirao Aca Đorđević, a igrali smo je u Beogradskom dramskom pozorištu 250 puta."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.