BANJALUKA - Ne postoji univerzalni način da se prepozna, odnosno da se razlikuje jestiva od otrovne gljive, jer je potrebno u dušu poznavati karakteristike svake vrste.
Kazala je ovo za "Nezavisne novine" Svjetlana Lolić, profesorka na Katedri za mikrobiologiju i biologiju ćelije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, koja ističe da se možemo otrovati i starim gljivama.
S obzirom na to da je sezona gljiva, a nakon trovanja gljivama koje se desilo prije nekoliko dana u Tuzli, kada su 23 osobe zatražile ljekarsku pomoć, provjerili smo kako i da li je moguće prepoznati koje su gljive jestive, a koje nisu.
"Nema neko zlatno pravilo, već se mora znati svaka vrsta pojedinačno, tj. poznavati sve njene karakteristike, ne samo u izgledu šešira, već i kako izgleda drška, osnova, odnosno baza gljive, zatim da li odozdo ima cjevčice, listiće. Znači, bukvalno u dušu mora da se poznaje svaka vrsta, a prije svega karakteristike svake otrovne vrste, kako biste znali čega treba da se pazite", rekla je Lolićeva.
Ona savjetuje da u branje gljiva ne treba ići samostalno, a pogotovo ako je neko početnik.
"U početku uvijek treba ići sa nekim iskusnim gljivarom, jer je pravilo da pravila nema. Kod svake jestive vrste imate neku vrstu koja na njih nalikuje. Meni su to velike razlike, međutim, kad me ljudi pitaju, iz prakse, odnosno kad mi pošalju, ja ne znam kako to ne razlikuju, ne vide. Potrebno je obratiti pažnju na detalje, s tim da je kod nekih bitan presjek, kod nekih miris, zatim stanište, te koje drvo raste u blizini, jer ih ima mnogo koje su veoma slične", ističe Lolićeva.
Prema njenim riječima, mnogobrojna trovanja nastaju zbog starih gljiva.
"Ljudi beru vrste koje su jestive, ali kod kojih je već krenula da se pojavljuje plijesan, i zbog toga postoji dosta trovanja takvim gljivama", ističe ona.
Kada su u pitanju vrganji, kako kaže, njih ima poprilično, ali se ne može reći tačan broj, no, prema njenim riječima, ono što je dobro kod vrganja je to što nema, bar ona ne zna, nijedan koji je smrtonosan.
"Ima ih koji nisu jestivi, koji su otrovni, ali sa aspekta da izazivaju digestivne probleme, dijareju, povraćanje i sl. No, čak i najozloglašenija, tzv. ludara u narodu, ne izaziva letalni ishod. Trovanja jesu teška, ali nisu smrtonosna", pojašnjava Lolićeva.
Ipak, najotrovnije vrste gljiva rastu i kod nas, a trenutno je njihova sezona.
"Sad je sezona zelenih pupavki. Neki dan sam bila u šumi, i njih ima zaista mnogo, na svakom ćošku, i to je najotrovnija gljiva na svijetu. Tri najotrovnije vrste gljiva na svijetu su zelena pupavka, bijela pupavka i smrdljiva pupavka, i sve tri rastu kod nas", ističe ona.
Kod nas nema, pojašnjava, dovoljno istraživanja, niti su ikada rađena istraživanja koliko ukupno vrsta gljiva imamo.
"Mi radimo lokalno, dobro je odrađena Lisina, Kozara, ima par tih planina koje su dobro odrađene, ali neke generalne procjene o tačnom broju vrsta nemamo", zaključuje Lolićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.