Padova ugostila 4.500 vanvremenskih automobila

Milan Šekara 04.11.2017 07:43

Padova je grad na sjeveru Italije, između Venecije i Verone, koji leži na rijeci Bakiljone, a nekoć je svoje usjeve navodnjavao iz rijeke Brenta. Šekspirova komedija "Ukroćena goropad" napisana oko 1590. godine ujedno je i prvi komad koji je smješten u Italiju odnosno Padovu, koja je postala i moja destinacija za obilazak.

U doba Šekspira ovaj grad je bio veoma poznat u čitavoj Evropi po svom univerzitetu, jednom od prvih u svijetu, koji su između ostalih pohađali i slavni studenti kao što su Galileo i Kazanova. A slučajno ili ne, ovaj prelijepi srednjovjekovni grad svake jeseni već 34 godine postaje poznat kao centar svijeta za svakog ljubitelja klasičnih automobila.

Moja zainteresovanost za klasične automobile se rodila sasvim slučajno. Jednom prilikom, kad sam sa društvom bio na Sajmu automobila u Beogradu, ostao sam zapanjen ljepotom tada novog BMW 6 u kabriolet varijanti. Vjerovatno se danas ne bih sjećao tog automobila da mi nije prišao jedan stariji gospodin i rekao rečenicu koja mi je zauvijek ostala u pamćenju: "Pogledaj ga, sad je prelijep, ali će se tek za 30 godina svi okretati za njim."

Od tog trenutka uviđam značaj pojedinih modela od prije sedamdeset, pedeset ili trideset godina. Shvatio sam i da baš svaki stari automobil ima neku svoju priču i značaj za autoindustriju.

Sad, nekoliko godina poslije, uz ekipu banjalučkih autoentuzijasta okupljenu pod imenom "AK Garage 78", pružila mi se prilika da obiđem jedan od najvećih svjetskih sajamova klasičnih automobila 34. "Auto e moto d'epoca" u Padovi.

Čitajući italijanske medije došao sam do informacije da se očekuje rekordan sajam u svakom pogledu, sa 4.500 izloženih automobila, preko 100.000 posjetilaca, a sve to na 90.000 kvadratnih metara prostora na sajmištu.

Nakon desetak sati putovanja stigli smo do Padove, organizovali smještaj i odmah se zaputili ka sajmištu. Prepuni elana, nafilovani naslovima iz italijanskih medija, očekivali smo raj na zemlji za svakoga ko voli automobile. Međutim, ovo na prvi pogled zaista nije bilo to. Sajmište se proteže na 90.000 kvadratnih metara, a dokle god pogled doseže ništa vrijedno pisanja. Prodaju se bedževi s logom Ferrarija, stari znakovi FIATa, hromirana kvaka za neki stari Mercedes.

Zar smo zaista prevalili toliki put i na ovo potrošili novac? Nas devetorica, a jedna ulaznica košta 44 evra.

Razmišljamo i raspravljamo da li da se okrenemo i odemo u Veneciju, Padovu ili Milano, da se kulturno uzdižemo, trošimo pare na stvari koje nam ni ne trebaju ili da radimo bilo šta što se u Italiji može raditi svakim drugim danom u godini.

Srećom, roditelji su nas naučili da ne sudimo na prvi pogled i da svemu i svakome treba pružiti drugu šansu. Tu udahnusmo duboko i krenusmo u prvu halu, a u njoj nas dočekaše ograđeni automobili koji su nas vratili u pedesete i šezdesete godine prošlog vijeka. Svi kao da nikad nisu ni napuštali salon u kojem su prodavani. Ali, takođe i novi hladan tuš za nas. Da bi se ušlo u tu halu moramo doplatiti još pet evra. Proradi u nama balkanski inat 44 evra smo htjeli da damo, dodatnih pet ne!

Odlazimo, teško razočarani i krećemo ka izlazu sa sajmišta, a u susret nam ide legenda, dvostruki svjetski šampion u reliju Miki Biasion.

Okrećemo se i krećemo za njim ka jednoj od mnogobrojnih hala, gdje ga gubimo iz vida. Potpuno zaboravljamo na loš start ovog obilaska. Raspitujemo se i dolazimo do informacije da se ulaz plaćao samo u toj hali, da je ona prodajnog karaktera i da su svi modeli izloženi baš iz tog razloga. Nastavljamo dalje, s potpuno novim elanom, svako odlazi na svoju stranu, a bez pretjerivanja niko od posjetilaca ne zna gdje bi prije gledao.

"Maserati", "Pagani", "Lamborghini", "Ferrari", "Jaguar", "Alfa Romeo", "MG", "Mercedes", FIAT, "Lancia", "Peugeot"... svi proizvođači automobila koji su napravili neki ekskluzivni, limitirani ili unikatni model nalaze se na ovom sajmu. I svi izloženi modeli su u savršenom stanju.

U moru klasika i prelijepih automobila teško je odabrati favorita: Ferrari F40, Lancia Stratos, Lamborghini Countach, Alfa Romeo Montreal, Jaguar XJ220, svaki je po nečem revolucionaran i za nekoga savršenstvo.

Poseban doživljaj pružio je štand "Mercedesa", gdje su rame uz rame stajali novi Mercedes SLS iz 2014. godine i njegov 60 godina stariji prethodnik, originalni Gullwing 300 SL.

*Official Auto eMoto d Epoca photography*

Kao neko ko je pratio šampionske korake Mihaela Šumahera, obuzeo me veoma čudan osjećaj kada sam naišao na F1 tunel. Prolazeći kraj prve "Bugattijeve" formule iz 1927. godine osjetio sam se dijelom moderne istorije, gdje su krenule trke u brzini, tehnološkom napretku, poboljšavanju sigurnosti, ali i svih ostalih karakteristika automobila. Prošao sam dvadesetak bolida i došao do Šumaherovog Ferrari bolida iz 1999. godine, kojim se završava ovaj tunel, a simbolično i jedna era najbržeg cirkusa na svijetu.

Interesantno je naglasiti da je štand s električnim automobilima koji su se mogli provozati bio potpuno zanemaren.

Nas, koji volimo zvuk motora i miris benzina, ovo posebno raduje, jer kolijevka brzine, najbržih i najljepših sportskih automobila, prgavih, ali i dobrih vozača, bar po viđenom, odlučno se odupire ovom vidu tehnološkog napretka.

Kažu da na svakom putovanju čovjek ostavi dio sebe, a kući ponese djelić mjesta koje je posjetio. Govoriću u svoje ime jer smatram da je ovo potpuno tačno. Povratak u vrijeme kad se stvari nisu bacale nego popravljale natjerao me da mnogo više cijenim stvari i ljude koji me okružuju. I za kraj, na sajmu u Padovi ću, počevši od ovog, postati redovni gost.