Novosti

Elektronika koja glavu čuva u vožnji

Elektronika koja glavu čuva u vožnji
Elektronika koja glavu čuva u vožnji

Idući put kada sjednete u automobil malo je vjerovatno da ćete biti svjesni svih sistema koji, aktivno ili pasivno, brinu o vašoj sigurnosti. Stari dobri sigurnosni pojas i dalje je nezaobilazan, ali budućnost donosi vatromet najmodernijih inovacija koje nastoje da do nesreće ne dođe.

Najvažniji sigurnosni sistem nalazi se i dalje u glavama vozača, ali upozoravajuće signalno svjetlo ili zvuk možda vam "upale lampicu" u glavi i vrate na sigurnu stazu.

Pojas s tri tačke učvršćenja kakvog ga danas poznajemo osmislio je 1959. "Volvov" stručnjak za sigurnost, Šveđanin Nils Bohlin. Ovaj se izum smatrao tako važnim da ga je patentna kancelarija Zapadne Njemačke 1985. godine proglasila jednim od osam izuma koji su u posljednjih stotinu godina donijeli najviše dobrobiti čovječanstvu.

U narednih pedesetak godina, sve do današnjih dana, sistemi automobilske sigurnosti bili su sve brojniji. Danas je teško zamisliti novi auto koji nije opremljen vazdušnim jastucima, malo ih je koji nemaju ABS, a sve veći broj proizvođača u svoje modele ugrađuje sisteme stabilizacije (ESP).

Iako treperenje lampica i ispuštanje iritirajućih zvukova može u mnogim situacijama napraviti više štete nego koristi, jer u pravilu odvraćaju pažnju vozača na ploču s instrumentima, mogu biti od značajne koristi.

ESP i zaštita kod prevrtanja

Istraživanja pokazuju kako u nesrećama sa samo jednim učesnikom učestvuje oko 35 odsto manje automobila opremljenih elektroničkim programom stabilnosti od istih modela bez ESP-a. Danas je gotovo dvije trećine registrovanih novih automobila u Njemačkoj opremljeno ESP-om.

Prosjek Evropske unije znatno je slabiji (sistemom raspolaže manje od 40 odsto vozila). ESP pomaže vozaču u gotovo svakoj kritičnoj situaciji, uključujući manevre s naglim i djelimičnim kočenjem, te u početnim fazama proklizavanja.

Sistem brzo prepoznaje i smanjuje ozbiljnost situacije vremenski i intenzitetom odmjerenim kočenjem pojedinih točkova. ESP pomaže u stabilizaciji vozila i pri uobičajenom kočenju, kretanju i ubrzavanju, jer uključuje funkcije ABS-a i sistema kontrole proklizavanja pogonskih točkova (TCS).

Lovorike je zaslužio zbog sposobnosti zadržavanja upravljivosti vozila u uslovima zanošenja, što je prema istraživanjima njemačkih osiguravajućih društava uzrok 25 odsto svih nesreća s povrijeđenima, te 60 odsto nesreća s fatalnim posljedicama.

"Dajmler-Krajzlerova" studija pokazala je kako se, nakon što se ESP počeo ugrađivati kao dio standardne opreme, broj "Mercedes-Bencovih" automobila u nesrećama smanjio za čak 42 odsto. Slične studije provedene od strane američke NHTSA i "Tojote" potvrdile su to još uvjerljivijim brojkama.

ESP ima nezamjenjivu ulogu i u sve prisutnijim sistemima zaštite kod prevrtanja, najkorisnijim kod velikih automobila. ESP može smanjiti gas i primijeniti pulsirajuće kočenje kako bi se ispravila putanja vozila, ukoliko senzori predvide neizbježno prevrtanje.

Detekcija mrtvog ugla i upozorenje o prelasku u drugu voznu traku

Nekoliko je proizvođača u zadnje vrijeme predstavilo sisteme kojima je cilj zaštita od bočnog sudara s vozilom koje se nalazi u vozačevom "mrtvom uglu", odnosno području koje nije pokriveno spoljnim i unutrašnjim retrovizorom.

"Volvo" je još 2001. u Detroitu predstavio Safety Concept Car opremljen sistemom BLIS, koji se sastoji od senzora i lampice na retrovizoru. Kada senzor detektuje vozilo u mrtvom uglu, lampica se upali i signalizuje vozaču da pripazi ukoliko se namjerava prestrojiti u drugu voznu traku. BLIS je trenutno dio opreme "Volvovog" modela S80.

Sistem praćenja mrtvog ugla je izuzetno koristan i u sezoni motocikala, koji se u pravilu spretno i brzo provlače između automobila, te se za čas nađu tamo gdje ih najmanje očekujemo, izvan vidnog polja.

Usko povezan s ovim sistemom je i sistem upozorenja o prelasku u drugu voznu traku. Ukoliko vozač počne skretati izvan svoje vozne trake, a da prethodno to nije najavio uključivanjem pokazivača smjera, sistem će ga upozoriti zvučnim signalom ili vibracijom u ivici sjedišta.

Sistem LDW (Lane departure warning) prvi je put predstavljen na kamionu mercedes aktros, a u putničkom vozilu na "Infinitijevim" modelima FX i M, a u Evropi na sitroenu C4 i C5.

Sistem pomoću infracrvenog senzora ispod prednjeg branika prati linije koje razdvajaju vozne trake, te pomoću vibracija u donjim bočnim stranicama sjedišta upozoravaju vozača o nekontrolisanom prelasku u drugu traku.

Ovaj se sistem pokazuje korisnim kada vozačima zbog umora popusti koncentracija.

Pomoć pri kočenju i izbjegavanje sudara

Sistem pomoći pri kočenju poznat je i kao "kočenje s predviđanjem", te predstavlja korak naprijed u odnosu na "pametni" tempomat. Razlikuje se od ABS-a ili elektroničke raspodjele sile kočenja (EBD) jer prepoznaje kada vozač koči u panici, odnosno hitro premješta nogu s papučice gasa na papučicu kočnice. Sistem tada primjenjuje dodatnu kočionu silu kako bi se skratio zaustavni put.

Posljednji takav sistem razvijen iz nekada zajedničke radionice "Dajmler-Krajzlera" kombinuje dva radara, jedan uskog ugla, koji je usmjeren na udaljenije objekte, te drugi, širougaoni, koji mjeri poprečnu udaljenost od objekata manje udaljenosti. Tako automobil dobija svojevrsni trodimenzionalni uvid u položaj objekata koji ga okružuju.

Leksus kombinuje radar za udaljene čvrste objekte, poput automobila, s radarom kratkog dometa za meke objekte poput ljudi i životinja. Sličan BMW-ov sistem nosi ime Dynamic Brake Control.

"Volvov" City Safety, još u eksperimentalnoj fazi, dodaje računarsko kontrolisano upravljanje uz češće kočenje. City Safety demonstriran je na konceptnim vozilima i vrlo je vjerovatno kako će se uskoro početi ugrađivati u serijske modele.

"Dženeral motors" trenutno razvija sistem koji umjesto radarom, locira druge automobile na putu korištenjem Wi-Fi veze i GPS tehnologije.

Kontrola pritiska u gumama

Prenizak pritisak u gumama uzrok je povišene potrošnje goriva, ali daleko je važnije što može prouzrokovati nesreće s fatalnim ishodom. Posebna se briga o ovim sistemima vodi u SAD, gdje je donesen zakon koji propisuje obavezu ugradnje sistema praćenja pritiska u gumama u sva nova putnička vozila.

Provođenje ovog zakona pokazalo se složenim jer su neki sistemi pokazali tendenciju prikazivanja lažnih upozorenja o preniskom pritisku vazduha u gumama zbog promjene vanjske temperature, vremenskih uslova i nekompatibilnosti s rezervnim gumama, odnosno naknadno kupljenim zamjenskim točkovima.

Senzori koji mjere pritisak ugrađeni su u ventil i u slučaju pada pritiska za 15 odsto ispod preporučenog nivoa šalju signal upozorenja. Sofisticiraniji sistemi stalno kontrolišu pritisak u svim gumama i grafički prikazuju njihov status na informacijskom ekranu.

U Evropi još nema naznaka uvođenja sličnih zakona, ali u organizaciji proizvođača pneumatika provode se akcije kontrole pritiska u gumama, koje za cilj imaju educiranje vozača o važnosti ovog, često zanemarenog elementa sigurnosti.

Prilagodljiva svjetla ili noćni vid

Svjetla koja prate smjer skretanja vozila nisu neka novost. Prvi su put upotrijebljena još na modelima tatre i kadilaka iz dvadesetih godina prošlog vijeka u obliku trećeg prednjeg svjetla koje se zakretalo zavisno od smjera kretanja prednjih točkova.

Moderni zakretni farovi predstavljeni su na sitroenu DS iz 1967. godine, jednom od tehnoloških revolucionara svog vremena. Prednje lampe zakreću se u skladu sa zakretanjem upravljača, te tako osvjetljavaju put prije ulaska vozila u krivinu.

Svjetla se mogu prilagođavati i s obzirom na brzinu vozila, odnosno skraćivati i produžavati svjetlosni snop ili samo kompenzovati oslabljeno ambijentalno osvjetljenje.

Noćni vid može se osigurati na razne načine, upotrebom farova koji emituju snopove infracrvenih zraka ili termalnih kamera. Bez obzira na vrstu tehnologije cilj ostaje isti: pomoći vozaču da cestu vidi što bolje te da u uslovima slabe vidljivosti jasno razazna pješake, životinje ili prepreke poput slomljenih stabala nakon olujnog nevremena. I to na udaljenosti većoj od 300 m!

Slika se generiše na ekranu u putničkoj kabini. Objekti i subjekti na koje treba obratiti pažnju, a u uobičajenim su uslovima smanjene vidljivosti teško primjetni, jasno su osvijetljeni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije