Prema kodeksu odvjetničke etike, ja ne mogu birati klijente, prema tome, branio bih svakoga, pa i Ratka Mladića, rekao je u intervjuu za "Nezavisne novine" hrvatski advokat Anto Nobilo, jedan od najpoznatijih advokata na prostoru bivše Jugoslavije.
Govoreći o tužbi Hrvatske protiv Srbije, Nobilo ističe da ni tužba Hrvatske za genocid protiv Srbije, ni protivtužba Srbije nisu pravno osnovane, te da s tim tužbama ni jedna ni druga strana neće uspjeti na sudu.
"Hrvatska tužba za genocid je suviše često korištena u političke svrhe radi dobivanja popularnosti sadašnje vlade, tako da je ovoj vladi teško donijeti odluku o povlačenju", ističe Nobilo.
NN: S obzirom na Vaš stav da svako ima pravo na pošteno suđenje, te da advokati ne brane zločin, nego čovjeka, a branili ste i one klijente koji Vam nisu bili po volji, da li biste i u kom slučaju pristali da branite haškog optuženika Ratka Mladića?
NOBILO: Prema kodeksu odvjetničke etike, ja ne mogu birati klijente prema simpatičnosti. S tim u vezi, načelno, branio bih svakoga, pa i Ratka Mladića, međutim, kako sam deset godina proveo u Hagu braneći Tihomira Blaškića, više nisam spreman putovati van Hrvatske i živjeti u Nizozemskoj, a u profesionalnom smislu izbjegavam braniti optuženike za ratne zločine, jer sam se deset godina bavio samo ratnim zločinima i teško bi me bilo nagovoriti da se opet vratim na tu staru temu.
NN: Važite za vrhunskog profesionalca i jednog od najboljih hrvatskih advokata krivičara, spremnog da učini sve što je moguće da odbrani svog klijenta. Koji slučaj Vam je do sada bio najteži?
NOBILO: Do sada mi je bio najteži slučaj generala HVO-a Tihomira Blaškića, kojem je suđeno pred Međunarodnim sudom u Hagu. U prvom stupnju je osuđen na 45 godina, a onda smo u jednom dramatičnom žalbenom postupku uspjeli oboriti tu presudu i osloboditi ga za sve bitne zločine za koje ga se teretilo i onda ga kao slobodnog čovjeka dovesti u Hrvatsku. To je bio najveći i najzahtjevniji predmet moje karijere, a rekao bih, po mnogim pratećim elementima, i najdramatičniji.
NN: Za sudbinu hrvatskog naroda u BiH smatrate velikim dijelom odgovornim bivšeg predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana, koji je hrvatski narod usmjeravao protiv matične države. Hrvati u BiH nerijetko ističu da su i sada zapostavljeni od strane vlasti u Hrvatskoj. To smatraju i zbog usvajanja novog zakona o prebivalištu i boravištu građana. Mislite li da je hrvatska vlada trebalo da postupi drugačije?
NOBILO: Zaista su Hrvati u BiH ispali žrtve Tuđmana i Zagreba, jer ih je Tuđman instrumentalizirao u borbi protiv matične domovine BiH. Nakon što se Hrvatska suočila s jednom katastrofalnom politikom koja se vodila u BiH, uključujući i rat sa Bošnjacima, sadašnje hrvatske vlasti jednostavno su preuzele preveliku distancu od događaja u BiH, tako da BiH i Hrvati, između ostalog u BiH, u hrvatskoj javnosti više nisu relevantna tema. Smatram da Hrvatska i prema Dejtonu i prema svom ustavu ima obvezu brinuti se o Hrvatima u BiH, jasno poštujući suverenitet BiH.
NN: Kako, sa pravnog aspekta, ocjenjujete zahtjeve lidera HDZ BiH Dragana Čovića da u BiH treba formirati i treći - hrvatski entitet?
NOBILO: Moj stav je uvijek bio i protiv hrvatskog entiteta, ali isto tako i protiv sadašnjeg uređenja BiH, gdje faktički imamo RS kao državu u državi. Smatram da se mora stvoriti sustav koji će garantirati jedinstvenost i cjelovitost BiH kao države, ali jednako tako i ravnopravnost svakog od konstitutivnih naroda u BiH. Kako će se to praktički napraviti, treba ostaviti narodima BiH da sami odluče u demokratskoj proceduri.
NN: Kako vidite budućnost BiH?
NOBILO: Mislim da je ključno pitanje za BiH njen ekonomski razvoj. Jednako kao i demokratski razvoj političkih institucija. U nekoj budućnosti smatram da će cijela jugoistočna Europa biti član EU i da će svi problemi koji su sada izraženi u BiH na neki nači u EU biti amortizirani. Naime, kad se izbrišu granice koje su sad prepreka za cirkulaciju ljudi i dobara između BiH, Srbije i Hrvatske, dijelovi srpskog i hrvatskog naroda u BiH zasigurno će biti u boljem položaju.
NN: Kada ćete podnijeti žalbu na presudu protiv Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade Hrvatske, protiv kojeg su podignute još dvije optužnice?
NOBILO: Presuda u predmetu "Borovo" još nije napisana i čim bude napisana u zakonskom roku, uložit ću žalbu. Mislim da u tom predmetu stojimo relativno dobro i da imamo snažne argumente kojima ćemo pobijati presudu.
NN: Imajući u vidu Vaše tvrdnje da su istražna tijela nastojala suziti istragu protiv Polančeca kako bi zaštitila članove hrvatske vlade, da li je to dokaz više koji pokazuje da politika i dalje dobrim dijelom utiče na sudske procese u Hrvatskoj?
NOBILO: U Hrvatskoj je otvoreno nekoliko velikih afera, gdje su direktno ili indirektno umiješani pripadnici političkog establišmenta, odnosno vrha HDZ-a, direktori velikih državnih tvrtki, pa i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, moj klijent. Polančec je spreman odgovarati za bilo koju radnju koju je osobno napravio, a koja bi eventualno predstavljala obilježje bilo kojeg kaznenog djela. Međutim, on nije spreman odgovarati za odluke Vlade za koje su glasali svi ministri i bivši premijer i za odluke za koje je glasalo Predsjedništvo HDZ-a. Smatra da on ne može biti žrtveno janje za njihove odluke, te da treba da odgovaraju ili svi ili nitko.
NN: Rekli ste da je politički dirigovana i odluka Hrvatske advokatske komore da protiv Vas pokrene disciplinski postupak zbog Vašeg istupa u medijima u vezi sa slučajem "Polančec"!
NOBILO: Predsjednik Odvjetničke komore Hrvatske je, isti dan kada je potpredsjednik HDZ-a Vladimir Šeks zatražio u svibnju da se protiv mene pokrenu disciplinski postupci, to i učinio. Podudarnost najprije zahtjeva politike i revnog izvršavanja tog zahtjeva unutar istog dana ukazuju da je Odvjetnička komora, bolje rečeno njen predsjednik, instrumentaliziran od strane vladajuće stranke i potpredsjednika Šeksa. U toj disciplinskoj prijavi, koja, usput rečeno, još nije prihvaćena od disciplinskog tužitelja, predsjednik Odvjetničke komore kaže da sam oštetio ugled Odvjetničke komore na način jer sam optužio politički vrh za miješanje u sudske postupke. Mislim da je u hrvatskoj javnosti bilo potpuno jasno da sam ja svojim postupanjem podigao ugled odvjetničke struke, a da je predsjednik odvjetničke komore svojim poslušnim izvršavanjem političkih naloga srozao ugled odvjetničke struke. Javno su mi gotovo svi viđeniji odvjetnici dali podršku, pa čak je i predsjednik Hrvatske Ivo Josipović iz daleke Kine, gdje je bio u posjetu, osudio takvo postupanje predsjednika Odvjetničke komore.
NN: Kakvo je danas stanje u oblasti hrvatskog pravosuđa?
NOBILO: Hrvatsko pravosuđe je u tranziciji, ono još treba provesti duboke reforme i strukturalno se promijeniti. Osnovni problem hrvatskog pravosuđa je u sustavu kontrole rada sudaca, izbora sudaca i odluka o unapređenju sudaca. Prvi problem je što parlamentarna većina, a to je u posljednjih 20 godina uvijek bio HDZ, sa izuzetkom četiri godine Račanove vladavine, bira Državno sudbeno vijeće, odnosno suce koji biraju druge suce ili unapređuju druge suce. Kad parlamentarno političko tijelo bira selektore sudaca, onda zasigurno ima političke kriterije.
NN: Zanimljivo je da ste početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka dobili etiketu hrvatskog nacionaliste, a krajem osamdesetih, kada ste podigli prekršajnu prijavu protiv bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana prozivali su Vas antihrvatom. Ipak, čini se da Vas nije mnogo doticalo ni jedno, ni drugo!?
NOBILO: Niti sam hrvatski nacionalista, niti sam antihrvat. Jednostavno sam čovjek koji se uvijek držao istih ljudskih i civilizacijskih principa. Mijenjali su se uvjeti u kojima sam radio, a radio sam i u doba socijalizma, gdje se na svako hrvatstvo gledalo lošim pogledom, a isto tako radio sam i u doba Tuđmana, pogotovo ranih devedesetih, gdje je svaki onaj koji nije mrzio Srbe ili Muslimane bio automatski proglašavan antihrvatom i u najmanju ruku sumnjivim Hrvatom. Ja sam uvijek bio isti, a okolnosti su se mijenjale.
NN: Niste podržavali Tuđmanovu politiku, a smatrali ste da je njegov put poslije slijedio i bivši premijer Hrvatske Ivica Račan. Kako sada ocjenjujete državni vrh Hrvatske?
NOBILO: U ovom trenutku, osim predsjednika Josipovića, nema značajnije političke figure u Hrvatskoj. Premijerka Jadranka Kosor je došla na tu funkciju ne voljom građana, već voljom bivšeg premijera Ive Sanadera. Ivo Sanader, kad je odlazio, odredio je da će Kosorova biti premijer i predsjednik HDZ-a. Dakle, ona, premda ima formalni legitimitet, jer je dobila saborsku većinu za svoju vladu, suštinski nema legitimitet koji bi joj dali građani Republike Hrvatske, jer nisu birali nju za premijera i lidera već Sanadera. Kosorova je naslijedila Sanadera u iznimno teškim uvjetima i sad je premijer u vrlo teškim ekonomskim prilikama, što joj na neki način daje i opravdanje za njenu poziciju, ali objektivno mislim da ona nije dorasla ni trenutku, ni zadatku i da Hrvatska mora što prije promijeniti ovu vladu. Sa druge strane, Josipović je direktno izabrani predsjednik Hrvatske, koji u ovom trenutku uživa podršku gotovo sedamdeset odsto građana Republike Hrvatske. Imamo jednog visoko obrazovanog, uljuđenog i civiliziranog predsjednika za kojeg mislim da može predstavljati onu bolju europsku Hrvatsku.
NN: Kada biste mogli birati državnika između Josipa Broza Tita i Tuđmana, rekli ste da ne biste izabrali ni jednog ni drugog. U kome vidite potencijalnog najboljeg državnika koji bi zastupao Vaš narod?
NOBILO: Svatko onaj koga građani Republike Hrvatske na slobodnim demokratskim izborima izaberu za svog predstavnika je pravi predstavnik građana Republike Hrvatske. Nekad smo njima zadovoljni, nekad nismo, ali i političari i predsjednici su odraz ukupne slike društva, odnosno nas samih, pa ako nismo zadovoljni predsjednicima, onda ne možemo biti zadovoljni niti situacijom koja je te predsjednike stvorila. S mog stanovišta, Hrvatska ima krizu lidera, ali možda je to i dobro, jer smo se umorili od velikih vođa i lidera. Možda je to znak jedne tranzicije, ulazak u jedan miran period razvoja hrvatske države kada nam više ne trebaju vođe koji će nas voditi ili u revoluciju ili u rat, već nam trebaju pristojni i obrazovani funkcioneri, koji će raditi u korist općeg dobra.
NN: Među prvima ste u Hrvatskoj osudili hrvatske zločine nad Srbima, što nije naišlo na pozitivne reakcije. Danas se u Hrvatskoj stvara dosta povoljnija klima kada je u pitanju suočavanje sa ratnom prošlošću, međutim, procesuiranje odgovornih za ratne zločine nad Srbima i dalje se ostavlja po strani.
NOBILO: U Hrvatskoj je sada pravosuđe usmjereno maksimalno ka borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala i zaista procesi za ratne zločine su nekako po strani. Očigledno nismo izgradili nezavisni pravosudni sustav koji postupa u skladu sa zakonom, bez obzira kakvo je raspoloženje javnosti i kakva je politička volja. U haškim presudama, pa čak i u činjeničnom opisu kaznenih djela, imamo niz osoba koje su apostrofirane kao osnovano sumnjive da su počinile teška kaznena djela. Samo nekima se sudi u Hagu dok svi ostali žive mirno u Hrvatskoj i nikakvog kaznenog postupka prema njima nema. Nažalost, još je potrebno animirati i javnost i političare da bi se pravosuđe pokrenulo, što samo govori da tranzicija unutar hrvatskog pravosuđa nije do kraja dovršena.
NN: Prema Vašem mišljenju, da li postoji mogućnost da Hrvatska povuče tužbu protiv Srbije? Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je jednom prilikom rekao da ta mogućnost nije isključena, dok Jadranka Kosor, premijerka Hrvatske, ne dijeli njegovo mišljenje.
NOBILO: Ja sam davno rekao da ni tužba Hrvatske za genocid protiv Srbije, ni protutužba Srbije nisu pravno osnovane i da s tim tužbama niti jedna niti druga strana neće uspjeti na sudu. Da li će biti povučene i kada, ovisi o političkoj volji hrvatske vlade i Srbije. Hrvatska tužba za genocid je suviše često korištena u političke svrhe radi dobivanja popularnosti sadašnje vlade, tako da je ovoj vladi teško donijeti odluku o povlačenju. Moguće neka druga vlada u slijedećem mandatu.
NN: Koliko nacionalistička retorika, koja je neosporna u Hrvatskoj, otežava prevazilaženje međunacionalne netrpeljivosti. Prije nekoliko mjeseci, i toliko godina nakon završetka rata na prostorima bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj su napadnuti srbijanski turisti, samo zato što su govorili ekavski. Ko je najviše odgovoran za takvo stanje?
NOBILO: Mislim da je u Hrvatskoj nacionalistička retorika doživjela propast. Naime, danas niti jedna ozbiljna politička stranka, pogotovo ne parlamentarna, ne istupa sa nacionalističkih pozicija. Čak i marginalni političari koji su očigledno do jučer bili ili su moguće i danas na prikriveni način nacionalisti u javnim istupima pokušavaju ostaviti dojam uljuđenih europskih političara. Dakle, ona nacionalistička retorika iz devedesetih ne stanuje više u Hrvatskoj, bar ne u javnoj komunikaciji. Naravno, na individualnom nivou uvijek ćete naći primitivca koji će tražiti incident. To više nije neki ozbiljan međunacionalni problem već je to moguće individualni eksces usmjeren protiv javnog reda i mira koji policijski organi mogu vrlo brzo i efikasno riješiti. Ali, u Hrvatskoj u javnoj komunikaciji i u komunikaciji među običnim narodom onog nacionalizma kakav smo poznavali devedesetih godina više nema.
"Oluja"
NN: Smatrate li ispravnim to što Hrvatska i danas proslavlja akciju "Oluja", u kojoj je iz te zemlje protjerano više od 200.000 Srba? Sami ste rekli da je "Oluja" imala više elemenata genocida nego zločin u Vukovaru.
NOBILO: Hrvatska je imala i međunarodno pravno i moralno utemeljenje za akciju "Oluja". Jednostavno, vlast u Zagrebu morala je uspostaviti državno-pravni poredak na cijelom teritoriju RH i slomiti srpsku pobunu. Ta akcija je bila opravdana, legitimna i nužna. Međutim, nažalost, unutar te legitimne akcije došlo je do niza teških zločina protiv srpskog civilnog stanovništva. Zločini su bili toliko brojni i rasprostranjeni da moramo zaključiti da su ili naređeni od hrvatskog državnog i vojnog vrha ili su u najmanju ruku svjesno tolerirani. Međutim, ti zločini, ma kako zaista teški bili, ne mogu promijeniti osnovni karakter operacije "Oluja" kao oslobodilačke, opravdane i na Ustavu RH i međunarodnog prava utemeljene vojne akcije. Zaključno, smatram da nema malih ili velikih zločina, sve zločince treba kazneno goniti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.