ZAGREB - Timoti Les, jedan od najvećih zapadnih poznavalaca prilika na Balkanu, koji je nedavno uzburkao javnost u regionu izjavom da će se BiH podijeliti između Srbije i Hrvatske, ponovo govori o prekrajanju granica, ističući da je to jedini način da se sačuva mir na Balkanu.
"Mislim da trenutne multietničke države ne mogu opstati. Manjinsko stanovništvo Bosne, Makedonije i Kosova nikad nije prihvatilo legitimitet tih država, a mnogi su se prihvatili oružja tokom raspada Jugoslavije kako ne bi postali dio nečega što oni smatraju tuđom državom", rekao je Les za hrvatski "Express".
"Politika Evropske unije je propala i najveći dokaz toga je sve veća opasnost od nestabilnosti u regionu. Amerikanci su uspjeli da obuzdaju separatizam u devedesetim i ranim dvijehiljaditim korištenjem 'tvrde sile'. Tačnije, uspostavili su kvazikolonijalnu civilnu vlast i rasporedili hiljade vojnika NATO-a koji su mogli da silom uklone s vlasti separatističke političare", rekao je Les i dodao da je Evropa imala potpuno drugačiji, odnosno da se oslonila na moć diplomatije i državama regiona nudila nagradu pristupanja Uniji u zamjenu za stabilizaciju i mir u državi.
"Njihova ideja bila je da se razne balkanske države dobrovoljno uključe u radikalnu reorganizaciju svojih političkih i ekonomskih sistema u zamjenu za nagradu članstva u EU. U procesu, siromašne, autoritarne i nelegitimne države će se pretvoriti u svojevrsne prosperitetne, demokratske i inkluzivne u kojima će manjine trajno živjeti", rekao je Les.
On upozorava da postoje dva osnovna problema s pristupom na koji se odlučila Evropska unija. Prvi je taj da SAD nikada nisu stvarno porazile separatizam, nego su ga samo potisnule, a drugi je da Evropska unija nikada nije imala 'Plan B' koji bi aktivirala ako bi politika povećanja EU doživjela neuspjeh.
Les ističe da su problemi postali jasniji sad kad Evropska unija doživljava sve veće krize, a "avet separatizma se vraća u region".
"To je stvorilo apsurdnu i tragičnu situaciju gdje evropske diplomate preklinju lokalno stanovništvo i političare u zemlji kao što je Bosna da se fokusiraju na reforme i integraciju s Evropskom unijom dok se država raspada. Moj zaključak je da se ova multietničnost na Balkanu može održati samo kroz autoritarna sredstva - bilo da se provodi interno, kao u slučaju Jugoslavije, ili da se provodi izvana, kao što je bio slučaj u vrijeme američke dominacije. Nakon što prisila nestaje, krhka multietnična država neizbježno se počinje raspadati, kao što sada možemo da vidimo", tvrdi politički analitičar.
Les tvrdi da za rješavanje napete situacije BiH i regionu postoje tri načina, ali samo jedan ima bilo kakve šanse održavanja mira u Bosni i Hercegovini.
"Prva opcija je nastaviti s politikom 'stabilizacije kroz integraciju'. Cilj takve politike je stvoriti održivu multietničku državu s nagradom kao članstvo u EU, ako bi lokalci uspjeli. Problem je u tome što je, kao što sam već i rekao, povećanje praktično završeno i ne postoji nagrada kojom će se kompenzovati manjine za ono što smatramo da je nedostatak dostojanstva i sigurnosti koje moraju podnositi dok žive kao građani drugog reda u nečijoj tuđoj državi. Druga opcija je sankcionisati separatiste, na primjer Srbe, zato što žele promijeniti status quo. Ovdje se ponovo susrećemo s problemom. Naime, Evropljani su previše razjedinjeni kako bi proveli takve korake. Uvođenje blagih sankcija, kao što su to Amerikanci nedavno napravili, pokazalo se kontraproduktivnim zato što je samo ojačalo separatizam u Republici Srpskoj. Treća je opcija, i meni jedina realna, da Zapad podrži proces pregovora u kojem bi Bošnjaci pristali na slabljenje bosanske države što bi zadovoljilo želje Srba i Hrvata za većom autonomijom. Čak ni to nije stalno rješenje, ali kratkoročno će izbjeći najgori scenario", kaže Les, i naglašava da je to sama srž njegove ideje.
On je uvjeren da bilo kakav trajni mir ovisi isključivo o prekrajanju granica, ali uz strogu kontrolu spoljnih sila koje će osigurati mir tokom bilo kakve tranzicije.
"Da preciziram, opasnost ne vreba iz ishoda procesa zato što mislim da bi rezultat bio stabilnije okruženje nego sad. Opasnost vreba u procesu tranzicije. Specifično, postoji rizik da bi Bošnjaci, Makedonci i kosovski Albanci silom pružali otpor raspadu njihovih država. To bi onda moglo uplesti velike sile, poput Turske i Rusije, ali i države regiona", tvrdi Les.
On nastavlja i objašnjava svoje uvjerenje da je proces raspada nemoguće zaustaviti zato što njime upravljaju geopolitičke sile i promjene kojima svjedočimo u svijetu. Promjene u Bijeloj kući, promjene u Evropskoj uniji te promjene u Rusiji i Turskoj. Priča da se međunarodna zajednica našla pred jednostavnim izborom; ili će preuzeti kontrolu nad procesom raspada ili će istu tu kontrolu predati lokalnim političarima.
"Po mom mišljenju, ishod bi trebalo da bude dogovoreno prilagođavanje međunarodnih granica koje odražava demografske stvarnosti na terenu. To bi podržavalo želju današnje ranjive manjine za sigurnost i prava te eliminisalo glavni izvor nestabilnosti u regionu. U međuvremenu, prioritet mora biti usporavanje internog raspada regiona dovoljno dugo da se razriješe sporna pitanja, kao što je to status Brčkog ili Srebrenice, odrediti načine kako kompenzovati grupe koje će gubiti emotivno važnu teritoriju i ograničiti njihov prirodni nagon da se bori", kaže Les.
Međutim, Les je i sam, kaže, svjestan (ne)popularnosti njegovih stavova u diplomatskim krugovima i priznaje da postoji veliki rizik u provođenju bilo kakvih promjena, ali upozorava da, barem prema njegovom mišljenju, veća opasnost leži u odbijanju otvaranja tog pitanja.
"Lokalno stanovništvo već radi na tome. Čini mi se da su elite bosanskih Srba sve složnije i odlučnije u konačnom otcjepljenju od Bosne i mislim da će početi s procesom ostvarivanja nezavisnosti već naredne godine", kaže analitičar.
On smatra da su bošnjački političari pod pritiskom i da Izetbegović uporno pokušava da zadrži postojeće stanje, ali ne može da mijenja centralizacijsku politiku SDA.
"Izetbegović ne može olako da promijeni centralizacijsku politiku SDA i čini se da on želi čistom političkom upornošću da spriječi raspad Bosne", kaže Les.
On se osvrnuo i na rasplamsavanje netrpeljivosti između Srbije i kosovskih Albanaca.
"Beograd je već umoran od razgovora s Albancima i žele dovesti stvari do kraja. To bi vjerovatno značilo reintegraciju sjevernog Kosova sa Srbijom i, ako bude potrebno, dovođenje srpskih snaga bezbjednosti. U međuvremenu u Makedoniji Albanci trenutno odbijaju da učestvuju u vlasti, osim pod uslovima koji su neprihvatljivi za Makedonce. To rizikuje situaciju u kojoj međuetnička podjela vlasti dolazi do kraja. Potencijalno, Makedonija bi mogla de facto da se podijeli po etničkim linijama, što je dovelo Albance da uspostave paralelne institucije na zapadu Makedonije i izaziva nekakav zazor od Makedonaca. To je rizik, a ne predviđanje, jer proces je još u ranoj fazi", kaže Les.
Osvrćući se na pobjedu Trampa na predsjedničkim izborima u Americi, Les kaže, da bi moglo doći do promjene politike SAD prema Balkanu.
"Bojim se da bi dosadašnju politiku manjkavog angažmana mogla da zamijeni politika opšte ravnodušnosti. Kao rezultat svega toga, vjerujem da postoji sve veći rizik da će Republika Srpska proglasiti nezavisnost sljedeće godine, a da će Hrvati pokušati da napuste Bosnu nakon toga. To bi moglo da stvori opasno zapaljivu situaciju na terenu", kaže Les.
On smatra da bi najbolji ančin za sprečavanje mogućih sukoba i osiguranje dugoročnih sukoba bilo osnivanje velike međunarodne koalicije koja bi osigurala prostor za pregovore te silom osigurala mir u tranziciji. Istovremeno bi morao da postoji i neki način kompenzacije gubitnika teritorija te velika pomoć u razvoju čitavog regiona.
"Ja mogu, naravno, biti potpuno u krivu u svojoj analizi. Možda će se EU oporaviti, proširenje će se nastaviti, SAD će se vratiti u regionu, Rusija i Turska će se povući, bosanski Srbi i drugi prihvatiće svoju sudbinu u multietničkim državama i sadašnjim dogovorima će dokazati izdržljivost. U stvarnosti, međutim, mislim da je to nemogući optimistički pogled u budućnost. Kao što sam rekao, vjerujem da samo nacionalne države mogu garantovati prava i bezbjednost svim građanima, a istovremeno zaustaviti takmičenje za teritorijom u regionu. Budući da niko ne želi eksploziju novih mikrodržava u regiji, kao što je Republika Srpska ili Herceg-Bosna, logika nalaže spajanje odbjeglih teritorija Bosne, Kosova i Makedonije sa srodnim državama preko granice", završava Les.
(Express.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.