SARAJEVO, ZAGREB - Šta Hrvati, Srbi i Bošnjaci u BiH misle jedni o drugima, te o BiH kao zemlji u kojoj žive, bila je tema istraživanja koje je provela Fondacija Fridrih Ebert u BiH u saradnji sa stručnjacima Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu.
Analizirajući stereotipe, asocijacije i percepciju jednih o drugima, istraživanje je pokazalo da predstavnici ova tri naroda u BiH ne vjeruju jedni drugima, o prošlosti i budućnosti u BiH ne postoji jedinstven stav, osim onog da zemlju vode pogrešni ljudi.
Uprkos svim nastojanjima međunarodne zajednice u prevladavanju podjela i razlika među tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, međunacionalne napetosti su i dalje prisutne, iskrena saradnja između Bošnjaka, Hrvata i Srba je relativno mala, a nema zajedničkog stava ni o prošlosti, ni o budućnosti države.
Ovo su rezultati istraživanje koje je provela Fondacija u saradnji s prof. Božom Skokom sa Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu i stručnjakom za nacionalni identitet i imidž.
Kao najpozitivniji perceipirani su odnosi između Bošnjaka i Hrvata, a zatim između Hrvata i Srba, a najlošijima između Bošnjaka i Srba. Uslovno govoreći, najbolji imidž u BiH imaju Hrvati, a međusobno se najnegativnije vide Srbi i Bošnjaci. I jedni i drugi i treći, međutim, zabrinuti su za budućnost u ovakvoj državi kakva je BiH danas, kaže prof. Skoko.
«Među ova tri naroda je jedno ogromno nepovjerenje, i zapravo narušeni su odnosi i dugo će trebati da se oni izgrade. Velika većina sva tri naroda trenutačno ovakvu BiH doživljava kao podijeljenu državu, bez sigurne budućnosti. I svi očekuju nekakve konkretne promjene, jer nitko nije zadovoljan sa ovakvim ustrojstvom i ovakvim načinom života», kaže on.
Istraživanje je dalje pokazalo da se Bošnjaci, Hrvati i Srbi, iako žive vijekovima u istoj državi, relativno slabo poznaju i zanimaju za druge. Njihova međusobna percepcija, kako se navodi, još je opterećena stereotipima iz prošlosti i ratnim događanjima.
Uglavnom se pripadnici pojedinih naroda informišu iz „svojih“ medija, a većina tih medija ne daje dovoljno informacija o drugima. Upravo putem medija u BiH, koji su se stavili u službu pojedinih političkih struktura ili stranaka, moguća je svaka vrsta manipulacije, upozorava prof. Esad Bajtal komentarišući nalaze istraživanja.
«Narodi nemaju nikakve vizije. Narod je gomila, masa koja slijedi politiku, koja slijedi ideologiju koja mu se medijski i inteligencijski nameću. Imate medije koji rade za određene političke strukture ili stranke. Imate inteligenciju koja servilno služi onima koji su na vlasti i pomaže opravdati njihov način vođenja politike. Sve poteškoće dolaze otuda. Dakle, ideologije i politike - to je ono što se ovdje pokazuje i što ovdje živi svoju neprihvatljivu varijantu. To je dakle ključno. Narod će slijediti uvijek politiku. Je li ta politika pacifistička, mirnodopska, oni će je jednako slijediti kao što danas slijede ovu ovakvu kakva je - militaristička ili nepotistička ako je gledamo iznutra», zaključuje Bajtal.
Rat je bio i ostao najjači razlog međusobnog nepovjerenja i loših odnosa u BiH budući da su ratne traume još snažno prisutne u svim aspektima života. Međutim, sudeći po istraživanju, ne postoji gotovo nikakav konsenzus među narodima oko uzroka rata u Bosni i Hercegovini, već svaki narod ima svoju istinu, što je jedan od ključnih problema u zatvaranju stranica prošlosti i okretanja budućnosti.
Tako Srbi za početak rata najodgovornijom smatraju međunarodnu zajednicu i političare u bivšoj Jugoslaviji, dok su za Bošnjake bez sumnje najodgovorniji za ratna zbivanja u BiH Slobodan Milošević i Srbi. Mišljenja hrvatskih ispitanika nalaze se negdje „između“ ova dva oprečna stava.
Upravo mjerenje krivice ko je i koliko za šta odgovoran, te stalno vraćanje u prošlost su omča oko vrata svima u BiH, smatra predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
«Mi smo ovih godina nakon rata uvijek bili spremni zavirivati u tuđu odgovornost, u odgovornost onih drugih, optuživati ne samo naše susjede nego i međunarodnu zajednicu za sve ono što se dešavala, a nisam primijetio spremnosti na bilo kojoj strani da se preispita sopstvena uloga, odnosno uloga etničke grupe iz koje se dolazi i da se na neki način prizna, prihvati odgovornost. A čak i u onim slučajevima gdje bi ta konkretna istina bila utvrđena pred nekim pravosudnim institucijama, nismo bili spremni da je priznamo. Evo imali smo to ovih dana nakon iziricanja presude hrvatskim generalima u Hagu. Ja mogu biti samo zaprepašćen reakcijama u Hrvatskoj jer sam ipak očekivao da je Hrvatska u tom procesu suočavanja sa istinom možda odmakla korak dalje», kaže Todorović.
Prema dobijenim rezultatima, Hrvati i Srbi traže od Bošnjaka da ne zloupotrebljavaju državne i entitetske institucije (više od 50% ispitanika) te da budu manje isključivi prema druga dva naroda (više od 40%). Zanimljivo je kako u ovim pitanjima među hrvatskim i srpskim ispitanicima vlada priličan konsenzus, što jasno govori o nužnosti promjene ponašanja bošnjačkih lidera prema druga dva naroda, ukoliko žele pridobiti njihovu podršku u jačanju Bosne i Hercegovine.
Srbi (za razliku od Hrvata) očekuju od Bošnjaka da postanu svjesni svoje krivice za rat i da se izvine (to traži čak 58% Srba). Tek 15% Hrvata smatra da bi se Bošnjaci trebali izviniti Srbima za počinjene zločine. S druge strane, istraživanje je pokazalo kako među bošnjačkim i hrvatskim ispitanicima u Federaciji postoji priličan konsenzus o “srpskoj” krivici za ratna stradanja u BiH te negativnom imidžu vladajuće politike u Republici Srpskoj. Naime, i Hrvati (61%) i Bošnjaci (82%) očekuju od Srba da postanu svjesni svoje krivice za rat i da se izvine, da pokažu više odgovornosti prema BiH (Bošnjaci 72%, Hrvati 49%) te da ne zlupotrebljavaju državne institucije (Bošnjaci 57%, Hrvati 45%). Bošnjaci, u većoj mjeri (59%) od Hrvata (32%), smatraju da Srbi trebaju biti manje isključivi prema druga dva naroda. Hrvati, pak, ne smatraju da su Srbi unutar BiH isključivi, ali smatraju da zloupotrebljavaju državne institucije.
Bošnjaci i Srbi se uglavnom ne slažu u pogledu očekivanja od Hrvata, osim da budu manje isključivi prema druga dva naroda (38% i 37%). Bošnjaci, u značajnijoj mjeri (55%) od Srba (38%), očekuju da Hrvati pokažu više odgovornosti prema BiH. Srbi smatraju kako i Hrvati trebaju postati svjesni svoje krivice za rat i izviniti se (50%), dok većina Bošnjaka ne misli tako (ovu opciju je izabralo tek 26% ispitanika).
Bošnjaci smatraju kako Hrvati trebaju prestati da zloupotrebljavaju državne i entitetske institucije (44%), dok tek 21% srpskih ispitanika vjeruje da Hrvati to stvarno čine.
Zanimljivo je da čak 55% Bošnjaka očekuje od Hrvata (kao i od Srba, ali u puno manjoj mjeri – 42%) da im omoguće da zarade. Naime, svi su ispitanici uvjereni kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini ekonomski najnezavisniji i stabilniji.
Oko ostalih prijedloga među narodima uglavnom nema konsenzusa.
Bošnjaci vide bolju budućnost u ukidanju entiteta i jačanju države. To smatra čak 49% bošnjačkih ispitanika. S druge strane, s time se Hrvati i Srbi uopšte ne slažu. Naime, tek 7% Hrvata i 3% Srba vjeruje da bi to poboljšalo međusobne odnose. Zapravo, Hrvati (39%) i Srbi (28%) bolju budućnost vide u ustroju države kroz tri entiteta (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog). S druge strane, s time se ne slaže gotovo nijedan bošnjački ispitanik. I upravo se na ovom pitanju vidi najveće neslaganje oko budućeg uređenja države – s jedne strane može se iščitati bošnjački unitarizam, a s druge hrvatsko-srpski “savez” u borbi za tri entiteta, odnosno srpski interes da se očuva Republika Srpska a hrvatski da se izbori za svoj entitet.
Dokle god se ne postigne konsenzus oko rata, koji još izaziva i uzrokuje mnogobrojne sukobe i neslaganja, teško će se povući crta prema prošlosti i okrenuti ka budućnosti. Umjetna država podijeljena na dva entiteta s tri naroda, bez pobjednika i bez poraženih, bez jasnih žrtava i kažnjenih zločinaca, očito ne može svojim građanima osigurati pravedni mir, koji je nužan preduslov saradnje i normalnog (su)života.
Treći važan problem jest neriješeno nacionalno pitanje, koje se svakodnevno zrcali u dnevnoj politici od izbora predstavnika različitih naroda u državne institucije do borbe za medije na vlastitom jeziku.
Iako je to pitanje snažno prisutno u svim istraživanjima, postoji trend umanjivanja njegove važnosti, ili potpunog nerazumijevanja od strane onih koji u ime međunarodne zajednice odlučuju o sudbini ove države.
Četvrti problem je nepostojanje povjerenja među narodima. Svi su uvjereni da oni drugi zloupotrebljavaju državne i entitetske institucije, da su isključivi prema druga dva naroda te da im, zapravo, uopšte nije stalo do Bosne i Hercegovine kao zajedničke države. S time je povezano nepostojanje političke volje i potpuno odsustvo empatije većine političkih lidera za potrebe pripadnika drugih naroda. Uglavnom, svako zadovoljava svoje interese i svoje prohtjeve, u kojima najčešće isključuje druge ili ih uključuje tek onda kad drugačije nije moguće. U tom smislu, veća odgovornost leži na Bošnjacima i Srbima, kao politički relevantnijim etničkim grupama, koje bi trebale pokazati više odgovornosti i dobre volje u međusobnim odnosima ali i u odnosima prema Hrvatima, kao najmanjem konstitutivnom narodu. U tom smislu izuzetno je važna uloga Hrvata, kao integrativnog elementa, budući da taj narod nema značajnijih problema ni u odnosima sa Srbima, ni sa Bošnjacima, a uz to o hrvatskom narodu vlada i nešto pozitivnija percepcija nego o drugim etničkim grupama.
U svakom slučaju, istraživanje je pokazalo da, unatoč svemu, postoji potencijal u razvoju međusobnih odnosa. O tome svjedoči i činjenica da ispitanici prepoznaju sve više pozitivnih vrijednosti kod drugih naroda a i nivo negativnih stereotipa u posljednjih desetak godina se značajnije smanjio.
A i pored svih pesimističnih nalaza, istraživanja šta Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima i zajedničkom životu, malo optimizma ulijeva činjenica da sva tri naroda BiH vide kao svoju državu, te da im je stalo do te zemlje, kaže prof. Skoko.
«Vide svoju budućnost u BiH, ali je samo u pitanje u kakvoj BiH. Zanimljivo je pitanje: Što mislite što bi moglo promijeniti budućnost BiH da svima bude bolje i da sva tri naroda budu sretnija? Najveći broj ispitanika u sva tri naroda je odgovorio: Da imamo bolje i kvalitetnije političare na sve tri strane», naveo je on.
Ujedno, mogao bi ovo biti jednostavan odgovor na bh. političku krizu koja zemlju potresa već mjesecima, ali i recept za život u ovako složenoj državi kakava je BiH danas. Uvažavati želje, htjenja, potrebe i volju svih koji u njoj žive.
Kompletno istraživanje možete da pročitate ovdje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.