Savršena glumačka podjela jedan je od najvažnijih elementa uspjeha “Ko to tamo pjeva”.
Kombinacijom znanja, intuicije i sreće Slobodan Šijan stvorio je glumački tim snova za koji se vjerovalo da se, iako je to bilo daleko od istine, mjesecima pripremao za snimanje filma na zajedničkim probama.
Reditelj se posebno istakao u selektiranju naturščika. Priču o Čiči Iliji Milenkoviću, limaru iz Svijalnca koji je u filmu preorao drum, već smo vam ispričali. Jednu od najvećih kontroverzi vezenih za “Ko to tamo pjeva” predstavlja jedan drugi naturščik.
O babi koja se pojavljuje s vremena na vrijeme u dnu autobusa, tik ispred prasića, vezane su brojne teorije: od toga da predstavlja smrt koja sve putnike čeka na kraju filma, preko priče da je u kadru samo kao čuvarka prasića, do toga da je u pitanju maskirani Predrag-Preža Milinković, najveći srpski epizodista. Gledaoce je zbunjivalo i to što babe čas ima, čas nema. Nije ni potpisana na špici.
Šijan je u nekoliko navrata, posljednji put krajem 80-ih, objasnio ko je zapravo baba iz autobusa. Njeno pojavljivanje u filmu je bila slučajnost. Baba se muvala na lokacijama na kojima je sniman film u Deliblatskoj pješčari.
Bavila se sakupljanjem ljekovitih trava i gajila guske i patke. Živjela je u nekakvoj kolibi i svaki dan bi se muvala oko autobusa. Šijanu se odmah javila ideja da babu ubaci u kadar. Stavio ju je u ćošak i, suprotno osnovama filmske dramaturgije, nije objasnio razlog njenog prisustva. Baba je tu, pa je tu. A ono da ponekad nestaje objasnio je činjenicom da se u autobusu, a i spolja, snimalo bez vještačkog osvjetljenja, eventualno s jednim reflektorom, pa je baba, može biti, bila u autobusu ali se nije vidjela.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.