U priči o sada već kultnoj bh. grupi "Nervozni poštar", koja je obilježila osamdesete svojim muzičkim stilom (spoj hevi metala i narodnjaka), i dalje popularna i nezaobilazna ličnost je vokal Rustem Nezirović Rule.
Grupa se, podsjećanja radi, u jeku slave raspala, jedno vrijeme su postojala dva `Nervozna poštara`, u ratu je bilo zatišje, dok su njihove pjesme sve vrijeme živjele. Veći dio benda se 2004. godine ponovo okupio, nastavivši tamo gdje su stali. Sada pripremaju treći zajednički album.
Uz opasku da je uvijek na muzičkoj sceni bilo loših primjera, Rule kaže da je današnja estradna scena u BiH i u regiji ponižavajuća i sa previše vulgarnosti.
NN: Gdje ste napravili prve pjevačke korake i kako je počela saradnja sa `Nervoznim poštarom`?
NEZIROVIĆ: Počeo sam pjevati u Domu kulture u sarajevskom naselju Hrasnica, koje je u to vrijeme bilo elitno mjesto. Bio je to restoran sa nekih 600 mjesta i svako veče je bio ispunjen. Igrom slučaja, šef sale je bio otac Fadila Šabovića, osnivača grupe `Nervozni poštar`. Ispričao mu je o meni, nakon čega sam se našao s Fadilom, koji mi predloži da pjevam u bendu. To mi se baš nije svidjelo. Ipak, snimimo mi pjesme i ploču ponudimo svim diskografskim kućama, a one neće da čuju - osim `Jugotona` iz Zagreba.
NN: Poznato je da ste se nakon štampanja albuma prijavili na Ilidžanski festival 1985. Da li je istina da su vam se na probama smijale kolege?
NEZIROVIĆ: To je tačno, jer je svima bilo pomalo neshvatljivo da na početku pjesme ide heavi metal i onda nastupam ja, narodnjak. Mogu kazati da su se prevarili; pobijedili smo, a naša je pjesma, čiji je refren `Hej Bosno, Bosno rosna, on je ponos tvoj, šeher, šeher Sarajevo, slatki dom je moj`, napravila lom među publikom. Prije nastupa, sjećam se, `Jugoton` nam je podijelio oko 4.000 kaseta u smislu - ako prođe, dobro je, ako ne, da ih podijelimo rodbini i prijateljima.
NN: Zašto je i pored tolike popularnosti nekoliko sedmica nakon festivala Vaša saradnja sa `Nervoznim poštarom` pukla?
NEZIROVIĆ: Bend je htio da idemo na neku turneju po Bosni kao predgrupa Sinanu Sakiću. Nisam htio, jer sam poznavao `manire` čovjeka koji je htio da nam sredi tu svirku. Znao sam da nećemo dobiti ugovorene pare, a oni mi nisu vjerovali. Otišli su na turneju i bilo je kako sam im kazao. Ja sam otišao na turneju po Srbiji sa novoformiranim `Nervoznim poštarom`. Bilo je i povlačenja po sudovima, ali to je sve iza nas. Ponovo smo na okupu i jurišamo.
NN: Kada će izaći novi album `Nervoznog poštara`?
NEZIROVIĆ: Odabrane su pjesme; biće ih deset. Ostalo je da ih snimimo i ugovorimo izdavačku kuću. Planiramo uraditi jednu pjesmu sa Mladenom Vojičićem Tifom. Uglavnom, 80 odsto pjesama će biti u našem stilu.
NN: Da se vratimo na Vaše solo albume i pjesmu `Niški zatvor`.
NEZIROVIĆ: Svi su me pitali kako je nastala ta pjesma. Na Pešterskoj visoravni, dijelu koji pripada Tutinu, bio je čovjek koji je učinio zlo - ubio je čovjeka i za to je dobio 20 godina strogog zatvora u Nišu. Odležao je tu kaznu i kao klinac bih znao otići kod njega, pitati ga o zatvoru. Ispričao mi je da je postojala jedna pjesma, više himna zatvorenika, koju je napisao jedan od robijaša. Odrecitovao mi je pjesmu, ja nešto zapisao i ne sluteći da ću se ikada baviti pjevanjem. Mnogo godina kasnije, kada sam pripremao solo album, sjetim se te pjesme na koju je Marina Tucaković dodala još teksta i postala je hit.
NN: Zašto je prodaja te kasete bila zabranjena u Nišu?
NEZIROVIĆ: Pa, zato što bi robijaši kada je čuju pravili lom. Bila je potresna za njih, to je bila njihova priča, ali su je ipak uspjeli unijeti u zatvor. Svako jutro ih je budila sa razglasa.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o trenutnoj estradnoj sceni u BiH i u regiji?
NEZIROVIĆ: Loša je situacija, ponižavajuća što se tiče kvaliteta pjevača, pjesama. Bilo je toga i prije, ali u takvoj mjeri da se nije moglo osjetiti. Dovoljno je da malo čujem tekst i da mi se smuči život. Toliko je vulgarnosti, što se odnosi na ove nove pjevačice. Mislim da ih ne možemo tako ni nazvati. Za mene su one više plesačice u nekim barovima.
NN: Da li se družite s kolegama sa estrade?
NEZIROVIĆ: Da se konstantno družim - ne družim. U dobrim sam odnosima sa svima. Inače, kao bend smo omiljeni kod kolega, furamo svoj fazon. Vesele smo naravi, iako se zovemo `Nervozni poštar`. Možda i zbog toga što nismo konkurencija ni narodnjacima ni zabavnjacima, već smo fuzija oba pravca. Mi za sebe kažemo da smo bh. brend.
NN: Da li Vam je još u `životu` firma u Pazariću?
NEZIROVIĆ: U fazi je mirovanja. Sada sam ponovo okupiran estradom.
NN: Da li ste zadovoljni poštivanjem autorskih prava u BiH?
NEZIROVIĆ: Da se poštuju, da ima zakona u ovoj zemlji, više ne bismo morali ni raditi. Živjeli bismo od plodova svoga rada. Ovako, svako vam može ukrasti pjesmu, zapravo pjesme, i izgraditi sebi karijeru. Primjer je Aca Lukas koji nam je uzeo pjesmu, naš evergrin `Ja živim sam`.*
Sigal za mikrofonom
NN: Da li je istina da su Vam mnogi kazali da ih Vaš stil oblačenja, vezivanje kose u rep, podsjeća na glumca Stivena Sigala?
NEZIROVI: Jeste. Ja sam i ranije imao dugu kosu, pa sam se šišao. Rekao sam sebi, hajde da opet pustim kosu, dok još mogu. Tako nosim rep, a odijela volim, zapravo više sakoe. Nisam mislio nikoga kopirati. Kada smo već kod Sigala, čuo sam da je okupio bend i snimio CD.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.