BEOGRAD - Nedavno objavljeni 19. tom Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u srpskoj javnosti ponovo je pokrenuo polemike o tome da li još postoji srpskohrvatski, i na kojem se to jeziku piše u SANU.
Nakon tribine gdje su o ovom rječniku govorili prof. dr Rajna Dragičević i dopisni članovi SANU-a Miro Vuksanović i Goran Petrović, u "Večernjim novostima" objavljen je tekst pod nazivom "Tomovi nepostojećeg jezika". Tamo piše da je rukovodilac rječnika dr Stana Ristić o njegovom spornom nazivu rekla da bi promjena naziva sa srpskohrvatski u srpski izazvala polemike jer bi srpsku stranu mogle optužiti bosanskohercegovačka, hrvatska i crnogorska za prisvajanje građe. Ipak, rječnik koji je počeo da izlazi s terminom srpskohrvatski daleke 1959. ni ovako ne izbjegava oponente za polemiku.
Naime, brojni komentari podsjećaju na to da se još samo u Beogradu i to u SANU čuva srpskohrvatski jezik.
"Kad god se javi knjiga, onda bude pitanje zašto se tako zove, a to se tako zove od 1959. godine. To je isto pitanje kao kad bih ja pitao vas zašto se zovete tako kako se zovete. Svoje mišljenje sam dao 'Večernjim novostima' i dozvoljavam 'Nezavisnim' da izjavu prenesu, ali u celosti i bez izmena", rekao nam je književnik Miro Vuksanović i napomenuo da je njegova izjava literarna, a ne lingvistička.
"Kad sam 1959. godine, čim je krenuo veliki Rečnik SANU, čije ime do danas nije promenjeno, bio punoletan, sa dvadesetak dok smo najkuražniji, hteo sam hitno da pozovem Tita i njegove najodanije saradnike. Izdao bih komandu za zbor na Dušanovcu, zbog carskog imena da im zadam što više zorta, naredio da ne smeju preko svojih žbira da zaviruju šta pišem i o kome, rekao da im s pameti ne pada da me muštraju po svojim pustim lovištima. Podvukao bih, oštro, svakome ponaosob da ću ih smjesta posmenjivati (to je barem tada bilo lako izvesti) ako se veliki Rečnik SANU ne bude zvao srpski.
Za zaštićenog svedoka uzeo bih Vuka Karadžića, koji je davno naučnim načinom utvrdio da je sve što je kazano štokavski u celosti srpsko, da tako i tim jezikom govore Srbi tri zakona. Ali, nešto me smelo, viši interes, šta li je već bilo, pa zamisao nisam ostvario. Danas, sa bezmalo 90 godina, dok ovo pišem, priznajem svoj veliki propust iz 1959. i kasnijih, naročito skorašnjih godina, ali dosledno i uvek govorim da je moj jezik jednako i uvek srpski, mada su uzeli običaj da ga i drukčije zovu. Zato još jednom objavljujem na svim jezicima srpskog jezika da je veliki Rečnik SANU bio i ostao srpski, po struci, istini i pravdi, a srpskohrvatski po političkim nalozima čije su posledice trajne", zapisao je Miro Vuksanović, a po dopuštenju, volji i želji autora njegovu izjavu prenijeli smo u cijelosti.
Bilo kako bilo, 19. tomom Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika završena je obrada riječi koje počinju na slovo O i započeta je obrada leksike na slovo P. Ovaj rječnik, kad bude završen, sadržavaće preko 30 tomova, a kad će to biti još nije poznato. Pretpostavke su samo da će srpskohrvatski, koji formalno i pravno ne postoji više od 20 godina, uz pomoć rječnika SANU "živjeti" sigurno još toliko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.