U selu Kukavice, kad ulazite u Kotor Varoš preko Vrbanje, poginuo je neki Dubočanin, a trojica-četvorica su ranjena. Bio je tu i jedan dečko, Mušica su ga zvali, isto sa Starčevice, ali je bio pri policiji i on je djelovao vrlo objektivan. Bilo je momenata kad su oni razgovarali sa mnom, taj Mušica samo je ćutao i smješkao se. Kad bi oni otišli, on bi rekao: "Viktore, ovo ti je banda pljačkaša, ovdje su zbog pljačke. Mene je sramota što sam ovdje, nisam došao da pljačkam nego da se borim za srpsku stvar, stidim se njih". E taj momak je valjda vozio tog mrtvog Dubočanina i došao je sprati krv ubijenog u Vesninu kuću. Sutradan je krenuo masakr.
MASAKR NA MOSTU: Danko Kajkut, cijela sila. Slušao sam tu pucnjavu i nisam mogao izdržati. Morao sam izaći iz kuće, to je neposredna blizina. Oni su te ljude iz Kotora dozvali. Samardžija im je dao neke upute da oni iz šume dođu i onda je krenulo ubijanje. Masakr je bio na mostu. Jedan dečko, musliman je bio, pao je sa mosta i preživio. U krugu bolnice je bio zapovjednik Danko Kajkut. Svi koji su ubijeni u krugu bolnice ubijeni su pod njegovim zapovjedništvom. Tada je ubijeno pedesetak ljudi.
Ne znam za stadion Mladosti. Samo znam da su puštali psa na ljude. I ovom jednom, ja to nisam vidio, je zario zube kroz jaknu. Kažu da je bilo grozno. Onda je bilo: "Što niste bježali". Pa kuda da bježimo... Onda su taj dan, ne samo što su ubili te Kotorane, ubili Dragu Anušića, staklara, a Iliju Draguljića su prvo pustili kući, a poslije su ga sa suprugom ubili u stanu. Ovih pedesetak su pobili ljudi Danka Kajkuta, što su dovedeni iz Banjaluke, ali su i ovi svi ubijali pod tim zapovjedništvom.
Počeo je strah, tad je bilo strašno. Po cijeli dan zabiješ se u ćošak i ne smiješ kroz prozor pogledati. Onda su oni krenuli prema Večićima. Između ostalog ubijen je jedan dečko, njegovi roditelji su bili jako imućni, od brata Dragana Stanivukovića. On je išao na Večiće. To su bila djeca. Kažu oni se nisu mogli skloniti i ovi su ih poubijali. Tom dečku su došli roditelji i donijeli milion maraka da ga kupe ako je zarobljen. Međutim, dečko je ubijen tamo.
GROBNICA U DONJEM VAROŠU: Tad sam vidio da su traktorskim prikolicama vukli ubijene ljude. Krv se cijedila. To su bili pobijeni muslimani iz Vrbanjaca, tad su ubijeni mnogi, između ostalog izvjesni Čanko, on je čak mrtvog sina sam tovario, to mi je majka od Stipe Pržine pričala. Te su muslimane negdje sahranjivali u Donjem Varošu, u neku zajedničku grobnicu, tako se pričalo.
Kad su dolazili u kuću, čuo sam da međusobno govore: "J... te Tito, Gavro će poludjeti, danas je sam ubio 22 muslimana u Vrbanjcima". Oni su ubijali sve što su stigli. Pričali su da je Ljuban Ećim klao, a on jedini nosio je nož. Čak je davao intervjue, ja sam ga gledao na televiziji.
Papo je tada rekao: "Ja ću vas sakriti u kanal od limarije", pošto je on automehaničar. "Oni ubijaju sve što stignu". Sve se to desilo nakon smrti pukovnika Stevilovića. Čuo sam da su Stipo Marić, u Kotor Varošu poznat po nadimku Spržo, i ekipa dočekali i ubili pukovnika Milana Stevilovića i policijskog načelnika za Stevana Markovića. Tada je ubijen i vozač, neki Čupić iz Maslovara, a ostao je živ Obrad Bubić, koji je zarobljen, pa razmijenjen.
ODVOĐENJE U SMRT: "Naveče, oko devet sati, izveli su braću i mene iz kuće gdje smo bili zatvoreni. Da sam mogao imalo naslutiti da će tako što biti, bježao bih, pa nek me ubiju. Došao je taj Mladen Milić, izbacivač iz diskoteke "Mjuzik hol" u Banjaluci, pa Goran Marković, zvani Markan, egzekutor, i treći kojeg su zvali Kubura. Znam da je Marković živio u Boriku, prije rata je švercovao lubenice, rekao mi je za njega Siniša Puljić. A i Kubura je odnekud iz Banjaluke. Mislio sam da nas premještaju u drugi zatvor. Dovezli su neki ford svijetloplave boje. Mladen je vozio auto, Goran je s automatskom puškom sjeo na prednji sic. U gepeku je sjedio Kubura.
Čuli smo da postoje neki zatvori, čuli smo da je ubijen golman Ćuta, da je ubijen učitelj Mato. Stali smo u Kotor Varošu, ondje ispred spomenika, kraj opštine. Ja sam išao prvi i držao sam ruke naprijed, kao da su vezane lisicama. Tako mi je naređeno. Išli smo dolje prema čaršiji. I u jednom momentu pitam: "Dobro, Mladene, gdje nas vodiš". Mladen se samo maknuo u stranu, a Marković je repetirao pušku i počeo da puca. Kako je on okretao pušku na nas, ja sam bježao, međutim rafal me pogodio u ruke i bacilo me je. Braća su bježala na drugu stranu i on je pucao na njih. Ja sam lupio u neki zid, tamo gdje Aco drži kafić. Tu sam i pao. Čuo sam da se gore puca. Vidio sam da je na Zdravka i Ivu pucao Marković. I onda sam otišao prema rijeci, prema Vrbanji. Zastao sam u vodi. Taj Markan se zadržao dok je ubijao njih dvojicu, stigao bi on i mene da nije pucao po njima. Ne možeš ti tako lako pobjeći metku. Obojicu je ubio. Bila je tu neka slastičarna i tu su ih uvukli. Sahranili su ih ujutru. Nisam znao kuda otići. Sjeo sam na kamen, gdje sam se onesvijestio i pao.
(Sutra: Kako je ubijen pukovnik Stevilović)
Sudbina porodice Grgić
Ja sam već drugi dan znao da su Zdravko i Ivo ubijeni i znao sam gdje su sahranjeni. Zdenko Kavran, koji je sahranjivao moju braću, nacrtao je mjesto gdje su ukopani. "Kada se uđe u groblje u Vrbanjcima ima jedna lipa, tu je sahranjen učitelj Mato i tvoja braća", rekao mi je. Pronašao sam ih prije pet-šest godina i odvezao u Rijeku. Bili su ukopani odmah uz ogradu. Zdravku je ključ od lokala ispao iz džepa, imao je moj kaiš na sebi. Ivo je bio odmah pored njega.
Ekshumaciju je vodio neki Amerikanac. Onda su oni poslali iz Haga ekipu da sa mnom napravi intervju. Dva dana sam sa njima bio, sve sam to ispričao, ovako kao što vama pričam. Rekli su da će me ponovo zvati. Tako je i bilo. Došla je druga ekipa, našli smo se u Rijeci, ali to mi je djelovalo kao razvodnjavanje. Nakon toga sam zvao Hag, oni su rekli: "Pa znate, mi radimo". "Kad radite onda to treba odraditi, a ne da se ja iz nekih svojih pobuda idem svetiti", rekao sam im.
Zdravko je bio oženjen Srpkinjom, imaju dvoje djece. Ivo nije bio oženjen. Snaha Milka Šašić je u Holandiji, ali ima i kuću u Rijeci.
U Kotor Varošu mi je sve opljačkano, nije srušeno, ni zapaljeno. Preuzeo sam imovinu. Mama je umrla tri godine poslije toga, a otac je umro, evo sad će biti 10 godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.