Intervju

Doris Pak: Razgovorom do pomirenja

Doris Pak: Razgovorom do pomirenja
Doris Pak: Razgovorom do pomirenja

U BiH treba formirati forume na kojima svakome treba omogućiti da kaže svoju verziju ratne bh. prošlosti, koju onda treba saslušati, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Doris Pak, predsjednica Komiteta Evropskog parlamenta za JI Evropu. Ona tvrdi da joj je bivši gradonačelnik Banjaluke rekao da je dobio nalog "odozgo" da protjeruje muslimane i Hrvate iz Banjaluke.

"Rat u BiH je bio građanski, ali je počeo agresijom iz Beograda, koji je nahuškao Srbe u BiH da ne priznaju bh. nezavisnost", izjavila je Pakova.

NN: Stalno se govori o potrebi pomirenja u BiH. Kako pričati o pomirenju kada se o prošlosti rijetko razgovara iskreno?

PAK: Prošlost ima reperkusije u sadašnjosti. Kada je uhapšen Karadžić bilo je jasno da je prošlost i te kako prisutna. Nehapšenje Mladića je kao Damoklov mač nad cijelim regionom. Srebrenica je svuda prisutna. To je sve dio prošlosti koji mora biti prevladan.

NN: Ali interpretacije te prošlosti se razlikuju.

PAK: To je tačno. Ali o tome se mora razgovarati i pobrinuti se da se uspostave forumi gdje će svi moći reći svoju verziju, ali onda treba dobro slušati drugog. To je jako važno. Ali kada vidim kako mnogi gradonačelnici, na primjer, tretiraju Hrvate, kao da nisu tu, kao da nemaju nikakvu odgovornost prema njima, teško je govoriti o pomirenju.

NN: Ali i o tome postoje različite interpretacije, zar ne?

PAK: Zato se mora razgovarati. Zato se mora sjesti hladne glave, uspostaviti forume i pustiti ljude da pričaju.

NN: Može li EU pomoći da se iskreno razgovara o tome, bez uvijanja?

PAK: Naravno. I ja lično sam o tome stotine puta govorila. Ja sam ovdje prisutna od 1989. i znam cijelu priču. Nisam ovdje doletjela prije 10 godina. Ja znam da su u tada samozvanoj RS ljudi sistematski proganjani. I kada sam tadašnjeg gradonačelnika Banjaluke pitala zašto to čini rekao je: 'Ni ja to ne želim ali moram protjerati Hrvate i muslimane, jer je to naredba odozgo.' Tako, znate, meni je to sve poznato. I kada ovdje nema Hrvata i jedva nešto muslimana to je posljedica etničkog protjerivanja.

NN: Haški sud je uspostavljen s namjerom da doprinese pomirenju. Ali ako je osuđen Srbin, Srbi kažu da je Sud protiv njih. Isto je i s Hrvatima. Slažete li se da Hag ne nudi rješenje za pomirenje?

PAK: Tačno je da to neće riješiti problem, ali barem će se postići da ljudi odgovaraju za ono sto su učinili i to se dešava. Ali za pomirenje, da, mora se uraditi mnogo više.

NN: Svi pokušaji pomirenja završe na interpretaciji prirode rata u BiH. Srbi kažu da je građanski rat, a Bošnjaci da je agresija. Šta Vi kažete?

PAK: To je bio građanski rat, nakon što je van svake sumnje iz Beograda pokrenuta agresija. To je tako bilo.

NN: Ali Srbi mogu reći da zastupate hrvatsku i bošnjačku stranu?

PAK: Gledajte, ja ne mogu prilagođavati činjenice samo da neko ne kaže da sam ja na strani Hrvata. Ja sam ovdje za one koji su patili. A u ovom području patili su Hrvati i muslimani.

NN: Mnogi Srbi će čitati intervju. Šta njima možete reći, šta se desilo?

PAK: Oni to znaju! Od 1991. godine ovdje, na ovom području, su sistematski protjerivani Hrvati i muslimani. O tome se može i čitati. Uzmite knjigu biskupa Komarice, koju sam ja dala prevesti na njemački i engleski jezik, koja dokazuje da su biskup i imam, a u početku i pravoslavni episkop, molili Vladu i gradonačelnika da to ne čine.

NN: Ali Srbi će reći da ignorišete njihove patnje i ističete patnje drugih.

PAK: Ja ne govorim o patnjama! Ja govorim o činjenicama. A činjenice su da su ljudi protjerivani. Ovdje nije bilo rata, a ljudi su protjerivani. Crkve su uništavane. Kada danas unište ili oštete neku pravoslavnu crkvu na Kosovu, čitava pravoslavna javnost skoči na noge. I ja sam izvan sebe zbog toga isto kao i oni. Ali šta je sa 95 odsto katoličkih crkvi ovdje koje su takođe uništavane? Jako mi je drago što je premijer Dodik dao novac za obnovu nekih. Ali činjenica je da su ovdje, na primjer, džamije, da pomenem drugu konfesiju, do temelja uništene. To nije u redu. Zašto se to desilo? Ovdje nije smjelo biti oštećenja. Ali postojao je cilj, ovo područje je trebalo očistiti, i to od svih koji nisu Srbi. To je bio cilj Karadžića i njegovih ljudi.

NN: Krivite Srbe za to?

PAK: Ne, ja ne govorim da su to uradili Srbi. To su radili neodgovorni političari. U ovom slučaju, političari srpskog porijekla. Jedini srpski političar koji je to priznao je gospođa Biljana Plavšić i zbog toga sam joj se uvijek divila. Ona je puno toga uvidjela i krivicu preuzela na sebe. Za mene je njen gest zadivljujući.

NN: Kad ste spomenuli gospođu Plavšić, treba li ona biti oslobođena?

PAK: Ja nisam neko ko je može osloboditi, ali se zalažem da bude oslobođena. Ona je sad u godinama i jedina je koja je imala dostojanstva da prizna svoje greške. Drugi bi trebalo da slijede njen primjer.

NN: Znate li o slučajevima da su Srbi protjerivani?

PAK: Naravno!

NN: Jer iz ovog ispada da smatrate da su samo Srbi krivi.

PAK: Naravno da ne. Ako baš hoćete, kroz to isto nacionalističko huškanje od strane hrvatskih političara Hrvati su, recimo, srušili mostarski most. Kako se može uništiti jedan takav most? To su bili zavedeni Hrvati. Jedno vodi drugom. Ali sve je započelo raspadom Jugoslavije, kada su Srbi u BiH nahuškani iz Beograda da ne prihvate nezavisnost BiH.

NN: Kako onda u BiH graditi zajedničku budućnost?

PAK: Mora se prvo raditi na sadašnjosti. Mora se raditi za ljude koji ovdje sada žive. Mora se raditi za kvalitetno obrazovanje, da se usvoji realan budžet. Mora se popraviti ekonomska situacija, a tek onda na jednom intelektualnom nivou tu prošlost prevladati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije